3LTzpugEY4E

U drugoj epizodi serijala Poreski (k)raj, redakcija Mehanizma na konkretnim primjerima, otkriva kako su Vlada i Ministarstvo finansija kroz Uredbu o naplati duga imovinom, donosili odluke koje idu u korisit velikih biznismena, a na štetu budžeta države. Poreski dužnici, koji godinama duguju za porez, dobili su priliku da se, na taj način, oslobode objekata i prostora koje ne mogu prodati na slobodnom tržištu, a u nekim slučajevima, da na račun poreskog duga i zarade.

 

Transkript drugog dijela serijala Poreski (k)raj

Dnevnik TVCG, januar 2013-te godine:

“ Dva dana intezivno se razgovaralo o setu mjera štednje i kriznim porezima o kojim će konačnu riječ sjutra dati parlament.“

Radoje Žugić, bivši ministar finansija: “..a mi danas imamo deficit koji nas zabrinjava.”

Dnevnik TVCG, maj 2013-te godine:

“Vlada je predložila povećanje PDV-a sa 17 na 19 %. Premijer Milo Đukanović kazao je da će ovo biti privremena mjera kako bi se ispeglali minusi u budžetu.”

Dnevnik TVCG, jul 2013-te godine:

“VTB i OTP Banka obavijestile su Vladu Crne Gore o aktiviranju garancija izdatih za kredite, koje su ove dvije banke odobrile Kombinatu aluminijuma u iznosu od 102 miliona EUR.”

Ogroman deficit budžeta, kao i plaćanje državnih garancija za KAP i Željezaru, samo su neki od problema koji su stvorili dramatičnu situaciju kada su u pitanju finansije države. To su ujedno i teme koje su potresale javnost Crne Gore odmah nakon izbora Vlade Mila Đukanovića u decembru 2012. godine, kada su građani suočeni sa raznim mjerama za izlazak iz krize. Pod kovanicom „mjere fiskalnog prilagođavanja“ koju je zastupao ministar finansija Radoje Žugić, najprije je uveden krizni porez na zarade, PDV je povećan sa 17 na 19%,a sve tokako bi se izbjegao bankrot države.

Radoje Žugić, ministar finansija, 14.12.2012-te godine:

“Ako budemo svi radili odgovorno na tom poslu i prihvatili realnost ja sam sasvim siguran da imamo svijetlo na kraju tunela.”

 

U trenutku kada se uvode mjere štednje, dug za poreze iznosio je oko 440 miliona eura. U ovakvim uslovima Vlada Mila Đukanovića, na prijedlog ministrarstva koje je vodio Radoje Žugić, usvojila je Uredbu o naplati poreskog duga imovinom.

 

Uredbom koja je praktično poništila sva pravila po kojima svi građani plaćaju porez, onima koji duguju više od 100 hiljada eura omogućeno je da državi ponude nekretnine i tako smanje obaveze prema državnom budžetu. Novo Radović u vrijeme usvajanja uredbe bio je pomoćnik direktora Poreske uprave.

 

Pitanje novinara: “Imamo recimo rupu u budžetu, fali novca za zdravstvo i uzmemo kredit od inostrane ili domaće banke.To je novac koji nama treba za trošenje. A sa druge strane, neko državi Crnoj Gori plati porez imovinom. Kakva je tu poslovna logika?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “A šta bi bilo da ga nikad nije platio? Kakva je tu poslovna logika?”

Pitanje novinara: “A je li ovo plaćanje poreza?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Ovo jeste plaćanje poreza, ali opet na neki način je plaćen. Evo šta bi bilo da nije nikad naplaćen, tako da…”

Pitanje novinara: “A ovako je naplaćen?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Naplaćen je u skladu sa propisima.”

 

Višemjesečno istraživanje koje je uradila redakcija Mehanizma pokazalo je da je Uredba o naplati duga imovinom na više načina bila štetna. Naime,primjenujući ovu uredbu država je kupila i nezavršene prostore, neke u fazi raspadanja i one koji se uopšte ne mogu koristiti.Uredba je trebalo da smanji troškove iznajmljivanja prostora za smještaj državnih organa– troškovi su ili neznatno smanjeni ili značajno uvećani. I što je najvažnije, većina dužnika koji su dobili ovu povoljnost, nastavili su da duguju za porez.

 

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Na budžet se sve i svodi, pa bilo novčana sredstva u budžetu ili na drugi način. “

Pitanje novinara: “Kakva mogu biti sredstva u budžetu, osim novčanih?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Državna imovina, sve je to na neki način…”

Pitanje novinara: “U budžetu?“

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “U budžetu nije direktno, nema nje u planu budžeta, ali ajde dobro evo da se ne bavimo sa tim pitanjem.”

Pitanje novinara: “Evo baš je zanimljivo… Dakle ako neko plati imovinom, kako vi onda tu imovinu pretvarate u novac? Jer rekli smo na početku, budžet se puni novcem. Budžet treba da bude novac koji mi trošimo kao država. Kako onda neko plati imovinom, kako onda to postane novac?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “ Iz budžeta se mora platiti ta imovina. Ali ne njemu, nego se uplati na prolazni račun, na koji se plaćaju poreske obaveze i ponovo se taj novac vraća u budžet.”

Pitanje novinara: “Znači država je tu kao neki agent prodaje? Posrednik je li, šta?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “To moje mišljenje nije, to može da bude Vaše mišljenje. Ja se ne razumijem u agenturu prodaje i agente prodaje tako da…”

 

Da bi opravdali usvajanje uredbe, koja zaobilazi osnovni zakon o naplati poreza, iz Ministarstva finansija su tvrdili da Crna Gora nema dovoljno prostora za smještaj državnih organa i zbog toga godišnje građani plaćaju preko 7 miliona eura za zakup.

 

Pitanje novinara: “Da li je bilo uštede u tom smislu?”

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu: “Uštede je bilo, znači mi smo 2013-te na predlog Ministarstva finansija, da bi se smanjili u tom trenutku i tih godina izuzetno visoki zakupi, kada su cijene na tržištu nekretnina, složićete se, divljale, kad su bile cijene metra kvadratnog u zakupu se kretale znači u prvoj zoni od 25, pa i do 30 eura po kvadratu, Ministarstvo finansija je predložilo Vladi da cijene zakupa može da bude 10 eura po metru kvadratnom plus PDV. I to je naravno moralo da donese uštede u budžetu Crne Gore.“

 

Pod ovakvim opravdanjem, prema našem istraživanju, dešavalo se više slučajeva naplate poreza koji nisu imali poslovnu logiku i predstavljali su svojevrsno opraštanje dugova. To dokazuje i činjenica da se troškovi zakupa prostorija nisu značajno smanjili nakon donošenja uredbe.

 

Pitanje novinara: “Da li su napravljene uštede u državnom budžetu po osnovu rentiranja prostora nakon primjene uredbe?”

 

Miomir M. Mugoša, Direktor Poreske uprave: “E ne znam, to je pitanje za direktora Uprave za imovinu.”

 

Pitanje novinara: “A recite mi, kao član komisije koja primjenjuje uredbu, da li ste se možda nekad pitali zašto mi ovo radimo? I kakvi su rezultati toga?”

 

Miomir M. Mugoša, Direktor Poreske uprave: “Ja sam kazao da sam član te komisije po funkciji direktora Poreske uprave, znam da je uredba vrlo jasno definisala postupanje komisije i da je komisija u jednom sastavu koji je bio vrlo referentan, vrlo posvećeno, sve to što je u uredbi definisano u praksi, ovaj primjenjivala.”

 

Pitanje novinara: “Ali pitam Vas, ako je uredba, rekli ste ta dva glavna razloga da se napravi ušteda. Da li je napravljena ušteda? Vi ste član komisije, trebalo bi da pitate, da li smo napravili uštedu koju smo planirali?“

 

Miomir M. Mugoša, Direktor Poreske uprave: “Pa evo, ja Vam kažem, konkretne podatke ne znam, to je u nadležnosti Uprave za imovinu koja gazduje državnim prostorima, ali mislim da već ima nekoliko državnih institucija koje su kroz jedan ovakav vid plaćanja riješili svoje prostorne probleme odnosno iz zakupa prešli uprostore koji se naravno više neće plaćati nego će biti vlasništvo države.”

 

Iz državnog budžeta Crne Gore , za rentiranje se od 2013-te godine do danas izdvajalo između sedam i po i osam i po miliona eura godišnje.Od početnih  sedam miliona i 700 hiljada 2013-te, troškovi su naredne godine pali za 200 hiljada, da bi se naredne godine vratili na isti iznos. Procjena je da će se 2017-te godine za iznajmljivanje potrošiti čak osam i po miliona eura.

 

 

Milanka Otović, Generalna direktorica Direktorata za imovinsko i normativno pravne poslove: “Te podatke sad od Vas čujem…”

 

Novinar: “To su podaci iz stanja o budžetu…”

 

Milanka Otović, Generalna direktorica Direktorata za imovinsko i normativno pravne poslove: “Poštujem, poštujem, znam. Ne mogu da dam odgovor jer ne znam.”

 

Pitanje novinara: “Pitam Vas kako to Vama djeluje?”

 

Milanka Otović, Generalna direktorica Direktorata za imovinsko i normativno pravne poslove: “Pa utisak je ako sam Vam rekla da smo mi prije nego što se ušlo u svu ovu priču oko naplate poreza imovinom pravili jednu informaciju prema Vladi, ne znam tačno vrijeme kad je bilo, isto se baratalo sa tim ciframa sedam osam miliona zakupa. Ako je to i na današnji dan tako onda došli smo u situaciju da…Nije bilo umanjenja po zakupima je li?”

 

Novinar: “Danas je osam i po miliona.”

 

Milanka Otović, Generalna direktorica Direktorata za imovinsko i normativno pravne poslove: “No su se uvećale obaveze je l? To bi zamolila da objasni direktor Uprave za imovinu, koji je zakonom nadležan za tu vrstu posla.”

 

 

Stavka u budžetu uključuje i troškove koje država plaća u inostranstvu za smještaj ambasada i konzulata. Kada se troškovi iz inostranstva oduzmu, prema podacima uprave za imovinu,  2013-te godine država je godišnje za iznajmljivanje u Crnoj Gori plaćala milion i 900 hiljada, trošak u naredne dvije godine nije bitno smanjen, da bi 2016-te iznosio 2 i po miliona. U 2017-toj samo do avgusta potrošeno je oko milion i po.

 

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu:“Sve su tu podaci…”

Pitanje novinara: “E pa možete li mi reći samo?”

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu:“imamo za svaku godinu. Znači, e ovako 2013-te je plaćeno 1.937.800 eura, 2014-te 1.802.800, 2015-te 1.808.688, 2016-te 2.578.688 i 2017-te godine znači do ovog perioda praktično do septembra, avgusta, osmi deveti mjesec 1.494.000.

Pitanje novinara: “Pa, ja tu isto ne vidim uštedu?”

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu:“Kako ne vidite uštedu, evo ja sam Vam rekao sa  ove pozicije koju čitam ukupne, da su tu i političke partije u pitanju, tu ne možemo ovaj, ne idemo iz ove kvote naplate poreza koju smo uzeli za potrebe državnih institucija, političke partije nisu smještene u tim prostorima, oni imaju posebne zahtjeve…”

Pitanje novinara: “Pa je zbog političkih partija rasla ova…?”

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu: “A ne kažem da je rastao, ja ne vidim u ovom dijelu da je rastao zakup.”

Pitanje novinara: “Pa nije ni značajno smanjen. Čak je rastao zapravo ako pogledamo 2015-te…”

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu: “Ali pazite ova uredba, trebali smo onda možda da uzmemo period ranije – 2012-tu godinu, 2011-tu, pa da se uporedi, ovo je uredba od 2013-te stupila na snagu.”

Pitanje novinara: “Pa da, ali bi se valjda nakon četiri godine vidio neki efekat?”

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu: “Pa dobro ali morate uzet u obzir i ovaj dio što sam rekao znači nove institucije, formiranje novih institucija gdje je potreban prostor.”

Pitanje novinara: “Dakle hoćete da kažete da niste primjenjivali uredbu, troškovi bi bili još veći nego što su bili?”

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu: “Apsolutno.”

 

Ako se troškovi zakupa nakon primjene uredbe nijesu umanjili, postavlja se i pitanje zašto država po svaku cijenu uzima prostor koji često nije adekvatan za smještaj državnih organa. Pogotovo ako su dužnici mogli da prodaju imovinu na tržištu i od zarade plate porez novcem, kako je i predviđeno zakonom.

 

Pitanje novinara: “Dobro, ali ako nešto je procijenjeno da vrijedi toliko onda se vjerovatno i moglo prodati toliko na tržištu?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Vjerovatno da jeste, ali opet kažem, mogu o tome stručni procjenitelji govoriti, teško da ja mogu odgovarati na takva…”

Pitanje novinara: “Ako se moglo toliko prodati na tržištu, ako je tržišna vrijednost, zašto se onda nije prodalo, zašto se nije tražilo tim kompanijama da to prodaju, pa da plate novac u budžet?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “To bi već bio neki drugi model, kad je uredba bila na snazi sproveden je postupak po uredbi , drugo ne znam šta bih mogao da Vam kažem.”

 

Da je ova uredba išla na ruku samo vlasnicima velikih kompanija, pokazuje ipravilo, da dug, na ovaj način, mogu platiti samo oni koji duguju više od sto hiljada eura. To znači da su oni koji imaju velike prihode povlašćeni u odnosu na ostale građane. A osim toga, ovakva mjera može čak i da podstiče poreske obveznike da ne plaćaju porez.

 

Pitanje novinara: “Da li država Crna Gora treba da pomaže biznismene, da li su biznismeni u Crnoj Gori socijalni slučajevi?”

Darko Radunović, Ministar finansija: “Pazite, Crna Gora ne treba da pomaže biznismene. Ona samo treba da stvori ambijent za sve isti i da je povoljan ambijent.”

 

 

Novinar: “Ali nije svima to omogućeno…”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Svima je omogućeno, svako je trebao aplicirati ko je želio.”

Novinar: “Ali mora da ima poreski dug iznad 100.000 eura.”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Da, u redu…”

Pitanje novinara: “Kako ja da napravim poreski dug iznad 100.000 eura?“

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Iznad 100.000 eura i tu je nađena neka mjera.”

 

Primjena uredbe o naplati duga imovinom dešavala se po sljedećem mehanizmu:

Poreski dužnik godinama ne plaća porez, a poreska uprava ne sprovodi mjere prinudne naplate. Nakon toga, dužnik predloži Vladi, tj Ministarstvu finansija da u zamjenu za dug državi proda poslovne ili stambene prostore.

Prijedlog dolazi do Komisije za naplatu duga imovinom koju čine predstavnici Ministarstva finansija, Ministarstva pravde, Ministarstva unutrašnjih poslova, Poreske uprave, Uprave za nekretnine, Uprave za imovinu i nezavisni procjenitelj.

Naše istraživanje je pokazalo da je zapravo najveći prostor za zloupotrebe postojao u procjeni imovine koju dužnici prodaju državi.

Predsjednica komisije bila je Milanka Otović, a pored ostalih, predloge dužnika su analizirali i Novo Radović, Blažo Šaranović i procjenitelj Milan Mirković. Mirković je nezavisni procjenitelj koji nije zaposlen u državnim institucijama, ali je radio procjene za komisiju i za to bio plaćen iz budžeta. Postavio ga je Ministar finansija Radoje Žugić, a čak i predsjednica komisije kaže da se o izboru procjenitelja ništa nije pitala.

 

 

Pitanje novinara: “Kako je procjenitelj angažovan?”

 

Milanka Otović, Generalna direktorica Direktorata za imovinsko i normativno pravne poslove: “Na predlog Ministra.”

 

Pitanje novinara: “A da li je bio neki izbor više različitih procjenitelja?”

 

Milanka Otović, Generalna direktorica Direktorata za imovinsko i normativno pravne poslove: “Nisam upoznata Mirko s tim. Nisam, ja sam dobila imena, pripremila rješenje, prosto negdje moje učešće je bilo…”

 

Pitanje novinara: “A kako je odabran procjenitelj mene to interesuje?”

 

Milanka Otović, Generalna direktorica Direktorata za imovinsko i normativno pravne poslove:“Ne znam. Ja nemam te informacije.”

 

Pitanje novinara: “Jesu li postojali neki kriterijumi? Da nije zaposlen u ministarstvu finansija?”

 

Milanka Otović, Generalna direktorica Direktorata za imovinsko i normativno pravne poslove: “Ne, mi po zakonu o državnoj imovini, ovo su moje pretpostavke…Upoznati ste da procjenu vrijednosti državne imovine, znači radi prije svega Uprava za nekretnine Crne Gore Sad kolega koji je sa nama radio zaista je imao puno povjerenje čitave komisije. “

 

 

Pitanje novinara: “Kako je on član komisije za naplatu duga imovinom?”

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu:“E to ne znam, njega je Ministar imenovao za člana komisije.”

Pitanje novinara: “On ne radi u Vladi Crne Gore ili  u ministarstvima?”

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu: “Ne.”

 

U ime građana nezavisni procjenitelj Milan Mirković je određivao koliko vrijede nekretnine kojima poreski dužnici državi plaćaju dug, koristeći metodu koja je, prema našem istraživanju, štetna za budžet, a povoljna za dužnike.

Naime, cijena se određivala po tome koliko bi neki prostor vrijedio na slobodnom tržištu, kada bi se prodavao preko oglasa, što nije odgovarajuća metoda zato što je država na ovaj način bila prinuđena da nešto kupi od dužnika, tj nije imala slobodan izbor na slobodnom tržištu.

Pri takvoj procjeni cijena se, pored ostalog, uvećava i za „preduzetnički profit od 10-15%“, što znači da neko ko je državi bio dužnik odjednom dolazi u situaciju da na račun duga zarađuje.

 

Pitanje novinara:  “Ima li logike da bude tržišna vrijednost u slučajevima kad Vama neko duguje ili ako iz pozicije banke imate dužnika, da li se njemu procjenjuje tržišna vrijednost gdje se  još omogućava da zaradi na konto toga što Vama duguje?

Darko Radunović, Ministar finansija: “Ne, ne, tu postoji druga metodologija u procjeni i tada država po meni bi trebala da ne uvažava tržišnu procjenu nego bi trebala da ide bez, zbog toga što pravi uslugu jer je kupac.”

Procjenitelj Milan Mirković nije prihvatio snimanje razgovora za Mehanizam uz obrazloženje da mu je nelagodno da se pojavljuje pred kamerama i da želi da sačuva svoju privatnost.

 

Ovaj proces nije se završavao na odlukama Komisije za naplatu duga imovinom, jer je o njihovim prijedlozimana kraju odlučivala Vlada Crne Gore.  Prijedlog za Vladu  sastavljalo je Ministatstvo finansija na čijem je čelu bio Radoje Žugić.

 

Milanka Otović, Generalna direktorica Direktorata za imovinsko i normativno pravne poslove: “Prema Vladi je išao predlog prvo od komisije prema Ministru finansija, Ministar je to prihvatao, ukoliko je imao sugestija mogao je da reaguje, imalo je situacija gdje smo morali i da dopunjamo i da vraćamo i da gledamo još ove pojedinačne zahtjeve.”

 

Za smještaj direkcije za plaćanje Ministarstva poljoprivrede, uzet je prostor u aneksu zgrade Maksim u Moskovskoj ulici u Podgorici, koji je ponudila kompanija Cijevna komerc.

Ova kompanija godinama je na tenderima dobijala  poslove od države i lokalnih samouprava koje je naplatiladesetinama miliona eura iz budžeta.

Istovremeno, dug kompanije narastao je na preko dva miliona eura, od čega je najveći dio – bio dug za PDV.Koristeći Uredbu o plaćanju poreza imovinom, Cijevna komerc je umanjila svoj dug za milion i 400 hiljada eura.

Poslovni prostori u ovoj zgradi, od Cijevne komerc kupljeni su po cijeni od hiljadu i 750 EUR po kvadratu, garaže su plaćene hiljadu i 50 eura po kvadratu,, a sve ukupno to je građane koštalo milion i 400 hiljada eura, bez tendera.

Prema podacima nezavisnog procjenitelja Milana Mirkovića, poslovni prostori  na ovoj lokaciji prodavali su se po cijeni od 1400 do najviše 1800 EUR/m2. Prostori koje je nudila Cijevna komerc nijesu bili do kraja završeni.

Kada se radi procjena tržišne vrijednosti koristi se metoda po kojoj bi se izračunala prosječna vrijednost kvadrata, što je, prema Mirkovićevoj procjeni, u ovom slučaju 1700 EUR/m2. Za razliku od drugih procjena, u ovoj se ne navode uporedni podaci, tj cijene kvadrata pojedinačnih objekata na osnovu kojih je došao do te prosječne vrijednosti. Mirković nam je kazao da uporednih podataka u procjeni nema – zato što su  tek tada počinjali da primjenjuju metodologiju po evropskim standardima.

Za poreskog dužnika Cijevnu komerc, Mirković je odredio da poslovni prostor u sivoj fazi, koji je završen tek do nivoa od 65%, država treba da plati po cijeni od 1750 eura po m2.

 

 

Darko Radunović, Ministar finansija: “Ako nema zloupotrebe, iako pođemo od pretpostavke da će biti taj stan procijenjen na pravi način i ako država uzima taj stan po korektnoj procjeni…”

Pitanje novinara: “Koja je korektna procjena?”

Darko Radunović, Ministar finansija: “…Gdje bih se ja zalagao…Evo sad ću da Vam kažem, gdje bih se ja zalagao da to nije tržišna cijena nego da bude u određenom procentu niža, da to bude cijena koštanja npr. e to je onda priča koja je potpuno ok, onda vi uzimate taj stan i dodjeljujete taj stan upošljenima u javnoj upravi.”

Pitanje novinara: “I ovaj koji Vam duguje nema profit, ako mu se…”

Darko Radunović, Ministar finansija: “Tako je, on ne bi smio da ima profit. On mora da ima samo onaj nivo proste reprodukcije, značiprostog održavanja…”

 

Ne samo da je način procjene vrijednosti ove imovine bio neuobičajen, nego je problematična i sama činjenica da država kupuje nekretnine u sivoj fazi. Ovo se desilo uprkos tome što je komisija, koja odlučuje o naplati duga imovinom, imala stav da svi prostori koji se kupuju preko uredbe moraju biti do kraja završeni ili da ih investitor o svom trošku završi.

Iz dokumentacije do koje smo došli po zakonu, jasno se vidi da prostorije nisu imale instalacije vode i struje, podove, plafone, sanitarije, unutrašnju bravariju, klimatizaciju i moleraj.

 

Pitanje novinara: “Šta se dešavalo sa prostorima koji su bili nezavršeni tj u grubim građevinskim radovima?”

Milanka Otović, Generalna direktorica Direktorata za imovinsko i normativno pravne poslove: “Znači bila je obaveza poreskog obveznika da ga dovede do nivoa useljivosti – da se ubaci samo kancelarijski materijal.”

Pitanje novinara: “A Cijevna Komerc recimo? Prostor u zgradi Maksim.”

Milanka Otović, Generalna direktorica Direktorata za imovinsko i normativno pravne poslove: “Cijevna Komerc, to je na zahtjev Ministarstva poljoprivrede tada, date su poslovne prostorije, mislim da je naziv Agencija za plaćanje, taj direktorat njihov da se zove i na zahtjev Ministarstva poljoprivrede je to traženo, i u kojoj je fazi to, vjerujte mi da ne znam.”

Novinar: “Bili su grubi građevinski radovi.”

Milanka Otović, Generalna direktorica Direktorata za imovinsko i normativno pravne poslove: “Svi su imali obavezu da opreme to do nivoa kojeg treba. Kako su to potrošačka jedinica i uprava za imovinu i poreski obveznik radili zaista ne znam.”

 

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu:“Znači ovaj imperativan stav moj na komisiji je bio da to mora biti sistem ključ u ruke, jer mi nemamo…”

Pitanje novinara:“Je li bilo tako?”

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu:“Jeste.”

Pitanje novinara:“U svakom slučaju?”

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu:“Ja mislim u svakom.“

 

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu:“Cijevna Komerc, ako mislite konkretno u Moskovsku ulicu je li?

Novinar: ”Da.”

 

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu:“To je Ministarstvo poljoprivrede, agencije za plaćanje i ja koliko znam da je to gotov prostor bio.”

 

Novinar:“U procjeni se navodi da je bio u sivoj fazi.”

 

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu: “Ali pretpostavljam,…Mi ga, Uprava ga nije plaćala. Morala ga je platit, ovaj, može procjena da bude, ali je dužan ovaj poreski obveznik da dovede ovaj prostor privede namjeni iz sistema ključ u ruke.”

 

 

Uprava za imovinu, prema nalazima Državne revizorske institucije, potpisala je međutim zapisnik o primopredaji u kojem se jasno navodi da su prostori bili u stanju grubih građevinskih radova.

 

Pitanje novinara: “A radili ste zapisnike o primopredaji poslovnih prostora je li tako?“

 

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu: “Jeste.”

 

Pitanje novinara:“Svaki put, Uprava za imovinu? Cijevna Komerc d.o.o. sačinila je zapisnik o primopredaji poslovnih prostora, Uprava za imovinu je sa Cijevna Komerc sačinila taj zapisnik u kojem je navedeno da je imovina predata u stanju izvedenih grubih građevinskih radova.”

 

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu:“Uprava za imovinu nijedan prostor koji je preuzet naplatom poreskog duga nije ulagala svoja budžetska sredstva, to odgovorno tvrdim.”

 

 

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu:“Ja vam kažem, znači, ponavljam ponovo da je stav na komisiji, konkretno moj, kao predstavnika Uprave za imovinu, da se mora, bit sistem ključ u ruke. Završeni prostor i da se dostavi…”

Novinar: “Nije u ovom slučaju.”

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu:“…bez ulaganja države i svega.“

 

Predstavnike agencije za plaćanje Ministarstva poljoprivrede, koji danas koriste taj prostor, pitali smo da li su dobili ključ u ruke ili su morali još da ulažu da bi se uselili.

Odgovorili su nam da su prostor preuzeli u „završenoj fazi radova“, ali da su od sredstava dobijenih od Evropske unije morali da plate završne radove zato što je za tu agenciju bilo neophodno da ispune posebne standarde. Tako je sređivanje ovog prostora koštalo još 410 EUR/m2, tj 620 hiljada eura ukupno.

 

 

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu: “E to nemam, nemam stvarno taj podatak…Ali znači ima zapisnici sa rada komisije gdje ja nemam budžetsku poziciju sigurno, ionako nismo nešto baš sa tim budžetskim pozicijama…”

 

Pitanje novinara: “Dakle, ako kažemo da je siva faza, to su grubi građevinski radovi?”

 

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu:“Jeste, to su samo zatvoreni prostori.”

 

Pitanje novinara:“Nema podove, nema…”

 

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu:“Ništa.”

 

 

 

Pitali smo i kompaniju Cijevna komerc da li su bili u obavezi da prostore do kraja završe po sistemu ključ u ruke i predaju ih Ministarstvu poljoprivrede.

 

ODGOVOR: Nijesmo, poslovne prostore smo dali državi u vidjenom stanju po procjeni nadlezne komisije.

 

 

Rezultati odluka nadležnih institucija u ovom slučaju su sljedeći: Cijevna komerc je dobila otpis duga od milion i 400 hiljada EUR. Država je od njih kupila poslovne prostore u sivoj fazi u koje je morala da uloži još najmanje 600 hiljada EUR. Cijevna komerc i danas duguje milione za porez i uprkos tome dobija nove državne poslove.

 

Na destine firmi iskoristile su ovu uredbu na različite načine, a slučaj Zetagradnje pokazuje koliko je ona išla na ruku vlasnicima najvećih preduzeća.

 

Zetagradnja je vlasništvo Blagote Radovića. To jedna je od najvećih građevinskih kompanija u zemlji i najčešće je na bijeloj listi poreskih obveznika, što znači da dobro posluje i uredno plaća porez.

 

Zetagradnja je po osnovu poreza na dobittokom 2012 godine, državi trebalo da plati prekomilion eura i još 300 hiljada za PDV. Ipak, ova uspješna kompanija,odlučila je da ne plati porez na dobit i PDV, već da ga prijavi kao poreski dug i to baš iste godine kada je stupila na snagu uredba o naplati duga imovinom.

 

Umjesto da poreska uprava naplati dug blokadom računa Zetagradnje, koja je imala novca, država je od ove firme kupila poslovne prostore na Starom aerodromu za milion i 400 hiljada eura po tržišnoj cijeni, bez tendera.

 

Pitanje novinara: ”Zašto recimo Zetagradnji Poreska uprava nije naplatila blokadom računa, nego kažete da su svima blokirani računi… Recimo njima nijesu, bilo je i drugih?”

Miomir M. Mugoša, Direktor Poreske uprave: “ Ja Vam kažem ponovo, Vlada i Ministarstvo finansija vode politiku. Poreska uprava kao operativni organ Ministarstva finansija je dužna da je realizuje.”

 

Pitanje novinara: “Evo recimo Zetagradnja, konkretno taj primjer me interesuje. Dakle to je kompanija koja je definitivno  imala novca na računu, a imovinom je platila poreski dug. Zašto?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Opet se treba sjetiti zašto… sada se ne mogu sjetiti ni koji je to poslovni prostor, ali…Zašto su se oni obratili, dobro pretpostavljam da su iskoristili ovo pravo…”

 

Blažo Šaranović, Direktor Uprave za imovinu: “Bilo je mnogo komentara u javnosti kad je ta uredba iz 2013-te godine da je bilo nekih privrednih društava koja su možda bila i likvidna, a nisu izmirila svoje poreske obaveze.”

 

Dnevnik RTCG, avgust 2014 godine:

Novinarka:“Dug je dug i mora se platiti. Mogućnost da to uradi ustupanjem imovine državi dobro je došlo kompaniji Zetagradnja pogotovo u vrijeme kada u poslu kojem se bave ne cvjetaju ruže.”

BLAGOTA RADOVIĆ, vlasnik Zetagradnje :”Iskoristili smo mogućnost i ponudili Vladi Crne Gore imovinu u vrijednosti od 1 418 000 eura, i nakon sprovedenog postupka koji je bio prilično dug trajao je godinu dana uspjeli smo da prošlog mjeseca završimo započeti posao. Mislim da bi to bilo u interesu države, a i poreskih dužnika kojiimaju poteškoća u poslovanju.”

Novinarka: “Poreska uprava je naplatila dio duga iz 2012 čime je potvrđeno da se zastarjela potraživanja mogu namiriti .Samo kad se ima volje nađe se i način.”

 

U ovom primjeru posebno je zanimljiva i činjenica da je država, kompaniji Zetagradnja, platila prostor za 41 hiljadu eura više nego što iznosi poreski dug, pa su se nakon toga uloge promijenile – država je postala dužnik Zetagradnji.

 

Pitanje novinara:“Neko je dobio i poreski kredit i još profit na ovaj način, praktično prodajući državi prostore koje možda nije mogao da proda na tržištu. Jer, ako je mogao da ih proda na tržištu, zašto ih nije prodao, pa platio dug?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “E sada, opet ćemo ući u analizu …”

Pitanje novinara: “Dobro, da li je to u skladu sa samom uredbom da neko dobije i poreski kredit nakon plaćanja duga imovinom?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Mislim da jeste, ako je opet bio iznos nešto viši od samog poreskog duga, ali nije mogao biti značajno veći iznos od poreskog duga.”

 

Zetagradnja , kao i Cijevna komerc, državi je ponudila poslovne prostore koji su bili u sivoj fazi, ali je prema ugovoru ova firma bila u obavezi da ih do kraja završi i da institucije koje će ih koristiti treba samo da ubace namještaj.

Tu obavezu Zetagradnja je do kraja ispunila, ali i dalje se ne koriste svi prostori koje je država na ovaj način kupila.

U ovom podgoričkom naselju, nalazi se veći broj poslovnih prostora koji stoje prazni i neiskorišćeni, što dokazuje činjenicu da je država na ovaj način učinila uslugu kompaniji koja je dugovala porez i imala neprodate nekretnine.

Za razliku od Zetagradnje, većina kompanija koje su na ovaj način platile dio poreskog duga,nijesu promijenile način poslovanja, pa su nastavile da uvećavaju poreski dug, što je još jedan dokaz da ova uredba nije bila dobra.

 

Novinar:“ U izvještaju Državne revizije navodi se konkretno da je većina poreskih obveznika koji su na ovaj način izmirili dug, nakon toga i dalje bili na crnoj listi.”

Milanka Otović, Generalna direktorica Direktorata za imovinsko i normativno pravne poslove: “E pa eto, ne znam.”

Pitanje novinara: “Kako Vi to komentarišete?”

Milanka Otović, Generalna direktorica Direktorata za imovinsko i normativno pravne poslove:“Pa komentarišem da kolege iz Poreske uprave treba da povećaju tu poresku disciplinu, da prosto negdje, stava sam, treba da iskoriste sve zakonom propisane mehanizme u cilju naplate tog poreskog duga. Ukoliko to znači stečaj – pa i to je rješenje. Negdje moramo stati.”

 

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Ne znam sad da je vršena neka analiza..malo je i teško i utvrditi te efekte. Na neki način efekti mogu biti što se eto smanjuje taj ukupan dug, što opet poreski obveznici su kako tako ti kojima je preuzeta imovina riješili pitanje duga ili dijela duga.“

Pitanje novinara: “ Da li su te firme koje su imale poreski dug, nakon primjene uredbe, prestale da budu poreski dužnici i počele uredno da izmiruju svoje obaveze?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem:  “Pa mislim da nijesu sve u cjelosti izmirile…”

Pitanje novinara: “Da li je makar većina?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Ko će se sad sjetiti njih svih od 2013-te godine tako da…”

Novinar: “Imam onu tabelu iz revizije, pa ću…e to je ta, istu imamo.”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Je li to ova?”

Novinar: “Jeste.”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Evo ih uglavnom u reprogramu tako da…”

Pitanje novinara:“Skoro svaka od tih kompanija je u reprogramu. Pa kakvi su onda efekti te uredbe?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Da, ima i dalje… Evo da kažemo da je većina, da ne analiziramo detaljnije podatke.”

 

Radoje Žugić, sadašnji guverner Centralne banke Crne Gore, koji je predlagač ove uredbe i koji je prema zakonu bio najodgovorniji za njenu primjenu,dok je bio ministar finansija, odbio je snimanje razgovora za Mehanizam.

Mirko Bošković, SMS[14:51, 10/13/2017]:  Na prethodnom sastanku  upoznao sam Vas sa temom emisije i o čemu bismo razgovarali. Imajući u vidu činjenicu da ste u toku mandata na funkciji Ministra finansija, inicirali i osmislili  uredbu o naplati duga imovinom, a kao Ministar bili ste direktno nadležni za njenu primjenu, složićete se da je opravdano očekivanje da pred javnošću govorite o rezultatima Vašeg rada i konkretnim slučajevima za koje ste kao Ministar potpisivali ugovore ili druge ovlastili da u Vaše ime to rade. Prethodnih 10ak dana uporno sam vas zvao na telefon sa ciljem  da dogovorimo drugi sastanak ili termin snimanja intervjua, pa Vas najljubaznije molim da još jednom razmislite o mogućnosti da u našoj emisiji odgovorite na pitanja za koja javnost ima pravo da zna odgovore.

Radoje Žugić, SMS [16:46, 10/13/2017]: Poštovani Gospodine Boškoviću, već sam Vam rekao moje gledanje oko toga.Ako imate bilo šta oko finansijskog sistema nije sporno. Ovo je nešto drugo.

Mirko Bošković, SMS [16:51, 10/13/2017]:  Jasno mi je Vaše gledanje, ali uredba o naplati poreskog duga imovinom je takođe dio finansijskog sistema, veoma važan. Kao i naplata poreza generalno. Mislim da je važno da gradjanima ponudimo i Vaše odgovore i argumente jer bi u suprotnom mogli da steknu utisak da se nešto krije.

Nakon ove poruke nijesmo dobili odgovor.

U narednim epizodama serijala Poreski kraj gledaćete brojne sporne primjere naplate poreskog duga imovinom.