Poreski (k)raj – V dio

Novinar: “Da li smatrate da je ta uredba na neki način oduzela ovlašćenja Poreskoj upravi?”

Novo Radović, generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Mislite da je donošenjem rješenja odlaganju ovamo stavljeno u mirovanje preduzimanje mjera? To možda u određenom trenutku kada se donese rješenje, u tom trenutku Poreska uprava ne preduzima mjere, ali ako već prvog mjeseca zakasni ili sa prvom ratom po reprogramu ili sa plaćanjem tekućih obaveza koje dospijevaju, onda je to rješenje automatski stavljeno van snage i dalje se…”

Novinar: “I šta se onda dešava nakon toga?”

Novo Radović, generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Onda se mogu preduzimati mjere jer onda cijeli dug dospijeva za naplatu.”

Primjena ove uredbe dešavala se po sljedećem mehanizmu:

kompanija ne plaća porez, nakon čega podnosi zahtjev ministarstvu finansija, koje odobrava otplatu duga na nekoliko mjesečnih rata. U većini slučajeva kompanija koja duguje ne plaća rate, a često ni nove poreske obaveze pa se dug samo uvećava. Uprkos tome, Ministarstvo finansija donosi nova rješenja koja naplatu odlažu za još pola godine, pa za još godinu i tako u nedogled.Većina kompanija iz privatnog sektora kojima su dugovi odlagani na taj način i danas je na crnoj listi dužnika.

Novinar: “Da li su oni nakon toga prestali da budu dužnici? Da li su svoje poslovanje sredili, da li su to sad kompanije koje posluju uredno?”

Novo Radović, generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Uglavnom kompanije koje se nalaze na crnoj listi, osim nekoliko slučajeva, nijesu sredili oni svoje poslovanje, najvećim dijelom sa ovim rješenjima. Da li će srediti svoje poslovanje, malo nastaviti da stabilno posluju u budućnosti to je opet pitanje narednog perioda.”

Državna revizorska institucija je utvrdila da primjena ove uredbe nije bila efikasna i da je na ovaj način naplaćeno manje od polovine ukupnog iznosa duga koji su dužnici plaćali na odloženo.

Novinar: “Da li ste radili analizu toga, koliko je tih dužnika izmirivalo obaveze zapravo kroz to odlaganje naplate poreza? Da li je to dalo očekivane efekte?”

Novo Radović, generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Pa ne može se baš reći da je dalo očekivane efekte, uglavnom oni koji su imali manje dugove, oni su bili u mogućnosti i izmirili su. A ovo su ipak bili kratki rokovi…”

To što je država godinama tolerisala dugove privatnim kompanijama, odobravajući im da ih plaćaju na rate i onda kada rokove nisu poštovali, doprinosilo je stvaranju nejednakih uslova na tržištu.

Novinar: “Imamo kompanije kojima deset godina poreski dug raste, smanjuje, povećava, javlja ponovo itd…Možete li to nekako da mi objasnite? Je li to izgled i za narednih deset godina treba da gledamo da li će neko da popravi svoje poslovanje, a taj neko uzima udio na tržištu nekome ko bi nam vjerovatno uredno plaćao porez?”

Novo Radović, generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Pa nisu svi deset godina…”

Novinar: “Pet? Dobro postoji li neka granica koliko se nekome može tolerisati?”

Novo Radović, generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Tolerisati…Ne postoji granica, jer se ne može tolerisati. Odložiti plaćanje da. I to bude do dvanaest mjeseci bilo po ovoj uredbi.”

Novinar: “Bilo je nekom da se odlaže 44 mjeseca, iako uredba kaže 12.”

Novo Radović, generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem:  Jeste 12 po 12. Uredba kaže 12…Evo ga i zakon o reprogramu na 60 mjeseci.”

Prema zakonu o javnim nabavkama, kompanija koja duguje za porez, ne može biti angažovana na državnim poslovima i zarađivati od države. Za učešće na tenderu potrebna je potvrda Poreske uprave da obveznik nema dug za porez. Međutim, takve potvrde dobijali su i poreski dužnici.

Njihov poreski dug, primjenom uredbe o odloženom plaćanju postajao je praktično nevidljiv, jer su ga plaćali na rate, pa su na taj način, kako kažu predstavnici ministarstva finansija – bili ravnopravni sa onima koji redovno plaćaju porez. To znači da su pojedina rješenja o odloženom plaćanju koja je donosilo ministarstvo finansija poslužila i da se zaobiđe zakon o javnim nabavkama.

Novinar: “Zašto Vi pomažete, kao država, onome ko ne plaća porez državi?”

Novo Radović, generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Ja smatram da niko ne pomaže tim, niti mi niti država. Odlaganje kažem opet… Zbog čega taj institut odlaganja… Možemo u direktivama pogledati čak, evo i ovdje imam jednu direktivu koja kaže da kod dodjele tendera po javnim nabavkama, da se ne može dodijeliti tender licu koje je poreski dužnik. Ukoliko je sa poreskim organom zaključio ugovor o reprogramiranju poreskih obaveza on je ravnopravan kao i ostali učesnici.”

Na taj problem ukazuje se i u Informaciji o stanju poreskog duga iz jula 2016, koja je napravljena tokom mandata Vlade izbornog povjerenja gdje se navodi da treba preispitati da li se dužnik koji ima rješenje o odloženom plaćanju može da učestvuje na tenderima isto kao onaj koji redovno plaća porez.

Informacija o poreskom dugu: “Ovakvo postupanje često ima za posljedicu da se poreski dug reprogramira i ne preduzimaju mjere naplate, a da poreski dužnik zaključi ugovor o javnim nabavkama i nakon određenog vremena poreski dug se još uveća.”

Novo Radović, generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Ako je on naplatio od države, a nije izmirio poreske obaveze nego je izmirio obaveze možda ili prema banci ili prema drugom dobavljaču ili ne znam šta je sve drugo uradio sa novcem, onda možemo da kažemo da nije u redu. Ako je to odgovor na Vaše pitanje. Jedino možemo da kažemo da nije u redu i normalno čak i da nije trebao da dobije posao po javnom tenderu na taj način.”

Novinar: “Ali su ih dobijali.”

Novo Radović, generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Dobro.”

Novinar: “Kompanija dobija poslove od države, a ne plaća poreze. Kako Vama to djeluje? “

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “To u ovom periodu od kad sam na čelu Poreske uprave imamo vrlo jasan strateški cilj da ako određena kompanija dobije posao od države, mi komplet spisak poreskih dužnika dostavimo ministarstvu finansija, trezoru i ta sredstva umjesto da idu na račun te kompanije idu na račun poreskog duga koji imaju. Evo imamo nekoliko slučajeva gdje je tako bilo.”

Novinar: “A to se ranije nije radilo, očigledno?”

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Ne znam.”

U Informaciji o stanju poreskog duga iz 2016. koja je bila pripremljena za Vladu, predloženo je rješenje problema plaćanja poslova dužnicima.

Informacija o poreskom dugu: “Može se  uvesti i rješenje da se prilikom plaćanja vodi računa od strane podnosioca naloga za plaćanje o tome da li je izmiren poreski dug, te da se u tom slučaju umjesto plaćanja obaveze prema dobavljaču izmiri obaveza za poreze i doprinose. Ovakvo rješenje je možda moguće implementirati i bez promjene propisa, odnosno da se ugovorom obaveže ponuđač da će iz njegovog prihoda biti izmiren poreski dug.”

Novo Radović, generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem:  “Pitali ste je li u redu, ja da kažem nije u redu blag je izraz, nego apsolutno nije u skladu sa zakonom i nije ni korektno, eto već i to da kažemo, ako je dobio tender na osnovu rješenja o reprogramu, da ne izmiri obaveze u narednom periodu, a pogotovu kada se naplati od naručioca, odnosno iz budžeta.”

Naše istraživanje  pokazalo je da je Ministarstvo finansija najčešće odlagalo dugove kompanijama iz građevinskog sektora, a istovremeno ih je država angažovala za višemilionski vrijedne javne radove.

Novinar: “Da li mislite da je opravdano da se ovim podsticajnim mjerama spašavaju građevinske firme?”

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Lično smatram da ne treba nikoga spašavati, smatram da građevinske firme u Crnoj Gori dobro posluju…”

Novinar: “Imaju dug, ogromni, više nego milionske dugove…”

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Vjerovatno čitavi kompleksi koji niču po Podgorici i na primorju ukazuju da ima zainteresovanih kupaca za te stambene prostore koji se izgrađuju i smatram da nemaju jednog razloga da budu privilegovani.”

Neke kompanije, nakon što su dugove godinama plaćale na rate, više ne duguju za porez . Međutim, mnogo je više onih koje su i dalje na crnim listama, koje su obrisane ili u stečaju.Među građevinskim kompanijama izdvajaju se primjeri Cijevne komerc i Tehnoputa koji i pored odlaganja i plaćanja duga imovinom i dalje duguju za porez.

Tokom posljednjih  sedam godina Ministarstvo finansija je kompaniji Cijevna Komerc odlagalo dugove za porez preko 10 puta. Dio duga platila je imovinom, ali i dalje je dužnik.U tom periodu Cijevna komerc je od države dobila poslove vrijedne 23 miliona eura pa smo ih pitali zbog čega nisu redovno plaćali porez:

Odgovor Cijevne komerc: “Zato što dobijeni poslovi su niskoprofitni i sredstva su usmjeravana na izvodjenje radova kako bi se projekat uspješno priveo kraju.Ne slažemo se sa Vašom konstatacijom, Cijevna Komerc je od 2009 do danas platila 8,3 miliona eura poreskih obaveza , od čega imovinom 1,4 miliona eura.”

Tehnoput je takođe jedna od kompanija kojoj je 10 puta odlagan dug za porez. 2009. dugovali su 300 hiljada, a do danas je dug uvećan čak 11 puta i iznosi 3,3 miliona eura. Od 2009. do 2014. godine Tehnoputu je, prema podacima iz Državnog trezora, uplaćeno 25 miliona eura za javne radove. Zanimljivo je da od 2014. poslove dobija firma Tehnoput MNE koja je na istoj adresi kao i Tehnoput i njima je uplaćeno 20 miliona eura iz državnog budžeta. Iz Tehnoputa Saše Aćimića negiraju da su vlasnički povezani sa kompanijom Tehnoput MNE.

Odgovor Tehnoputa: “Sa kompanijom Tehnoput MNE smo poslovno povezani kroz ugovor o poslovno tehničkoj sradnji.  To je često i intrigantno pitanje za javnost, ali morate razumjeti da je kroz vrijeme poslovnog života firme Tehnoput došlo do mnogih promjena, pa i izlaska kadrova koji sebe smatraju zaslužnim za sve uspjehe firme i stvaranje njenog imena i renomea, pri čemu ovdje ne mislimo na bilo šta što se tiče vlasničkih prava i odnosa.”

Brojni su primjeri kompanija koje su, nakon što im je država godinama odlagala dugove za porez,bankrotirale, a neke od njih su Bjelasica Rada, Mirai, Javorak, Vektra, Put Bar, komerc Keka, RTV Atlas.

To pokazuje da su neke firme od države godinama dobijale šanse da izađu iz krizeda bi na kraju samo bankrotirale, a dugove većine njih je gotovo nemoguće naplatiti.

Novinar: “A kakvi su rezultati te uredbe? Evo Vi kao neko ko je donosio ta rješenja, bili ste direktno uključeni. Kakvi su rezultati te uredbe? Možete li da kažete da je to donijelo dobra budžetu i građanima?”
Novo Radović, generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Pa, ta uredba i odlaganje, njen cilj nije znači ono da direktno pomogne budžetu. Nego ta je uredba, to odlaganje, to je ipak nešto što je ajde ne može se baš reći iznuđeno, nego nešto što se smatra eto da može biti na neki način efektivno da se na jednoj strani opet dadne mogućnost da se izmire poreske obaveze i da se postepeno uplate. Inače sama uredba nije ona osmišljena sa ciljem da ubrza naplatu poreza nego baš upravo da jednostavno dadne se mogućnost nekome da oživi.”

Od kompanija koje su otišle u stečaj, a dobijale su reprogram, zanimljiv je primjer RTV Atlas, kojoj je ministarstvo finansija, dva puta, tokom 2014. i 2016. odlagalo plaćanje poreza na po 12 mjesečnih rata. U tom periodu RTV Atlas je prodala imovinu kompaniji Atlas media group, koja je u vlasništvu Atlas grupe i nalazi se na istoj lokaciji.

Pitali smo Atlas grupu zbog čega je RTV Atlas nema imovine.

Odgovor Atlas grupe: “Kao što smo i ranije upozoravali, crnogorski komercijalni mediji neodrživi su na crnogorskom tržištu, kako zbog nelojalne konkurencije tako i usled ostalih uslova na tržištu koji ograničavaju rad crnogorskih televizijskih emitera.  Nažalost, nadležne institucije nedovoljno su se bavile rješavanjem ovog problema.

Što se tiče imovine Radio televizije Atlas, dio opreme čija je prosječna starost 12 godina i čija je vrijednost amortizovana, je prodata Atlas Media Group početkom 2016. godine. Na taj način su se pokušala obezbijediti finansijska sredstva za održavanje poslovanja radio televizije Atlas.”

Iako je Radio televizija Atlas prodala opremu povezanoj kompaniji Atlas media group – poreski dug nije naplaćen i nema iz čega da se naplati.

Da bi se izbjegle ove situacije u Crnoj Gori je 2013. godine usvojen zakon o spriječavanju nelegalnog poslovanjakoji ne dozvoljava da vlasnik firme koja je otišla u stečaj osnuje novu firmu. Međutim naše istraživanje je pokazalo da i dalje postoji prostor da privrednici uvedu  u stečaj jednu, a zatim osnuju novu firmu sličnog imena. Dugovi stare firme ostaju nenaplaćeni, a nova firma nastavlja da posluje bez ikakvih posljedica.

Novinar: “Kako neko može u Crnoj Gori da napravi dugove, posluje, ima imovinu, odjednom samo ode u stečaj, osnuje drugu firmu, nastavi da posluje bavi se istim poslom doda samo jedno slovo?”

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Tvrdim da smo u tom pravcu napravili značajan iskorak.”

Novinar: “Ali to se dešavalo.”

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “To se dešavalo.Vjerujte mi da i ovo što radimo, a imali ste prilike da vidite da kroz medijske izvještaje, da vrlo posvećeno tokom sezone kontrolišemo sve privredne subjekte bez obzira da li su to, ovaj, neki koji su eventualno bliski vlasti ili nijesu, vjerujte mi da je ovaj posao vrlo neprijatan. Jer neke stvari koje mi znamo da u praksi postoje ne želimo da zatvorimo oči i želimo da koristimo sve mehanizme koji su nam na raspolaganju da pokušamo da svaki cent novca građana Crne Gore naplatimo.”

Novinar: “ Ali se te dvije firme nalaze na istoj adresi. Imaju isto ime, samo recimo jedno ili dva slova su dodata. Da li vi kao Poreska uprava imate neku sumnju da je možda isti vlasnik?”

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Naravno da imamo sumnju, ne da imamo sumnju, nego to ne treba biti neki veliki ekspert da se to utvrdi i onda u takvim slučajevima kontrolišemo poslovanje i bočne kontrole, da vidimo da li one međusobno posluju.”

Darko Radunović, ministar finansija: “To nisu povezana lica. Nazovu firmu vrlo slično, međutim, tamo je vlasnik potpuno neko drugo lice u odnosu na ono prvo lice, tako da vi formalnu povezanost ne možete da uspostavite. Adrese su iste, ali u onom vlasničkom listu i strukturi akcijskog kapitala nijesu ista lica. Inače ne bi mogli biti registrovani da su ista lica. Jer je tu zakon izričit – ako ste vlasnik neke firme više od 30%, 30% i više, ne možete formirati ako vam ova ode u stečaj. Tako da taj dio, sigurno, ovaj, jer sam i pitao, nisam lično provjeravao, ali mi je rečeno da nisu ista fizička lica i formalno nemaju povezanost. Ali dolazi do ove situacije u kojoj oni ostaju na istoj adresi i suštinski to jesu iste kompanije.Ukoliko ta kompanija novoformirana ima biznis plan s kojim će izmiriti obaveze stare kompnije, odnosno ove prve kompanije ja sa tim nemam problem.

Posebno je zanimljiva činjenica da mnogi vlasnici kompanija koje duguju za porez imaju veoma vrijednu imovinu koja se vodi na njihovo lično ime i poreska uprava od te imovine, za razliku od banaka, ne može da naplati dugove.

Novinar: “Da li mislite da je u redu da neko ima dug prema državi preko 10 miliona  eura, a da vozi automobil recimo koji košta preko 100 hiljada eura?”

Darko Radunović, ministar finansija: “Pa nije u redu. Slažem se sa vama da nije u redu. Međutim, na toliki dug ovako kako kažemo, ovaj, aproksimativno govorim, na toliki dug od 10 miliona samih tih 100 hiljada tog automobila ne bi nešto dramatično uticalo. Međutim s apekta morala i s aspekta nekog dobrog osjećaja mjere, trebalo bi da vozi automobil skromnije vrijednosti…manje vrijednosti.”

Za razliku od poslovnih banaka, država nije zahtijevala od poreskih dužnika da svojom ličnom imovinom, pa čak ni imovinom firme, garantuju da će dug redovno plaćati na rate. Prema uredbi, firme koje traže plaćanje poreskog duga na rate trebalo je da dostave neku vrstu obezbjeđenja, najčešće mjenicu, preko koje bi država mogla prinudno da naplati dug, ukoliko firma prekrši svoje obaveze. Međutim, to se u većini slučajeva nije dešavalo već je ministarstvo finansija donosilo novo rješenje sa novim rokom.

Novinar: “Naše istraživanje je pokazalo da nakon što neko ne ispoštuje te obaveze dobije samo novo rješenje. Ponovo na 12 na 6 mjeseci…”

Novo Radović, generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Bilo je slučajeva da se i ponovi to rješenje i da se ponovo dadne reprogram.”

Novinar: “Zašto?”

Novo Radović, generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Razlozi su postojali, obveznik navodi razloge kada traži reprogram da mu je kratak period od 12 mjeseci i objektivno jeste kratak period za nekoga ko ima i nekoliko stotina hiljada duga da ne govorimo kao što na crnoj listi imamo dugove i preko milion. Tako objektivno jeste kratak period 12 mjeseci.”

Državna revizorska institucija je utvrdila da su neke kompanije dobijale mogućnost da plaćaju dug rate bez ikakvog obezbjeđenja, što znači da u tim slučajevima država baš ništa nije mogla da uradi ukoliko dužnik odluči da ne plaća dug.

Uredba o odloženom plaćanju poreza končano je ukinuta u januaru ove godine kada je stupio na snagu Zakon o reprogramu. Taj zakon treba da stavi tačku na poreski dug i da se stvari na tržištu konačno raščiste- i to u narednih 5 godina. Međutim, zakon je suštinski koncipiran isto kao i uredba – oni koji i po 10 godina državi duguju za porez dobili su novu šansu da u narednih 5 godina poreski dug plaćaju na rate – bez kamate.

Prema zakonu o reprogramu, ako poreski dužnici budu plaćali uredno sve rate, biće im oproštena kamata koja je za neplaćeni porez veoma visoka i iznosi oko 12% godišnje. Da  bi dobili tu mogućnost nije neophodno da prilože sredstva obezbjeđenja. To znači da poreski dužnici, kroz zakon o reprogramu – dobijaju takoreći beskamatni kredit na pet godina bez obaveze da založe ličnu imovinu ili imovinu firme.

Novinar: “Da li biste kao bankar nekome dali beskamatni kredit bez obezbjeđenja, bez čvrstog tvrdog kolaterala za koji ste sto posto sigurni da se može naplatiti?”
Darko Radunović, ministar finansija: “Pa to normalno da ne bih mogao. Jer mora svaki kredit da ima svoje obezbijeđenje, ovdje je malo specifičnije, odnosno značajno drugačije.”

Novinar: “Dakle, da li Vi mislite da Crna Gora ima dovoljno novca u svom budžetu da može tako da beskamatno kreditira nekoga ko ne izmiruje redovno svoje obaveze bez tvrdog kolaterala?”
Darko Radunović, ministar finansija: “Pa to će se nadam se brzo završiti i bićemo načisto ko može da servisira obaveze, a ko ne može da servisira obaveze.”

Za razliku od kredita koje dodjeljuju poslovne banke – firme koje su iskoristile da kroz reprogram dobiju takoreći beskamatni kredit, nisu imale čak ni obavezu da prije toga naprave plan na osnovu kojeg će da dovedu u red svoje poslovanje i zarade novac od kojeg će plaćati rate. Dovoljno je bilo da popune zahtjev na jednoj stranici i uplate 10% duga.

Novinar: “Da li država Crna Gora ima jasan plan da zna kako će neka kompanija koja joj sada duguje, a ima reprogram, plaćanje na 60 mjeseci da li imate finansijski plan, plan konsolidacije, na osnovu kojeg znate kako će u narednim godinama poslovati ta firma i kako će moći da vraća i rate za reprogram i buduće i tekuće poreske obaveze da izmiruje?”
Darko Radunović, ministar finansija: “Na to Vam tačno ne mogu odgovoriti jer znam da to radi komisija, znam da to radi sa velikom pažnjom, da li odrađuju i prave biznis case od takvih slučajeva stvarno ne znam, dobro bi bilo da to rade i trebalo bi da to rade jer to onda stvara pretpostavke i sigurnost da će biti izmirena obaveza po kojoj se potpiše ugovor o reprogramu, ali sad…”
Novinar: “Ne rade to, mogu Vam pokazati…”
Darko Radunović, ministar finansija: “Ja pretpostavljam da se taj dio ne radi, ja znam da sad u Poreskoj upravi pokušavaju da formiraju neku službu rizika koja bi to trebalo da radi i koja će se baviti s tim.”

Novinar: “U suštini to je jedna strana neko kaže ja bih beskamatni kredit od države Crne Gore na pet godina. Mislite da je to opravdano?”

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Mislim da nije opravdano, ali u situaciji kad je ovo jedini način da naplatite taj dug koji vam neko privatno duguje, e bolje da mu date da vam vraća šezdeset puta po sto eura, nego da vam nikad ne vrati.”

Novinar: “Da li biste mu VI nakon toga opet dali da Vam duguje?”

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Ne nikad.”

Naše istraživanje je pokazalo da su ovu povoljnost beskamatnog kreditiranja iskoristile firme koje prije toga nisu imale dug za porez, što znači da je u određenoj mjeri ovo rješenje čak i podstaklo neplaćanje poreza.

Darko Radunović, ministar finansija: “Naši preduzetnici, naši privrednici su bistri ljudi, čim se stvori neki zakonski prostor da ne moraju nešto da plate i posebno kad imaju priliku da dobiju beskamatni kredit, pa oni to iskoriste. Ja mislim da je bilo toga, apsolutno sam siguran da jeste, nismo pravili posebnu analizu vezano za to ali znam da je bilo pojedinih kompanija koje su usporile sa plaćanjem obaveza da bi ušli u poreski kredit, njima je to zakon stvorio kao mogućnost i moram priznati da je toga bilo.”

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Ja lično smatram da je reprogram jedna fer i poštena mjera prema svima onima koji su imali poteškoća u poslovanju i koji su dužni. I onda dolazimo u situaciju da li se na osnovu jednog takvog gesta države prema ovima koji trebaju da pokušaju da nastave i svoje obaveze plaćaju uredno, da li na taj način dovodimo u neravnopravan položaj one koji uredno plaćaju? Naravno, poznajem ja mnogo ljudi ovdje u Podgorici, ovo je mala država, naravno da je bilo i ovih sa bijele liste koji su ovaj pitali pa je li sad nama ovo podsticaj da u buduće i mi počnemo da kasnimo, a ne da uredno izmirujemo obaveze.”

Nadležni tvrde da više neće tolerisati kašnjenje i nastajanje novog duga. Ukoliko dužnici ne budu plaćali rate na vrijeme ili budu kasnili sa plaćanjem tekućih poreskih obaveza više od mjesec dana, rješenje o reprogramu se momentalno ukida, slijedi blokada računa ili stečaj.

Reprogram poreskog duga je dobilo 2900  kompanija, što je prema posljednjim podacima poreske uprave 126 miliona osnovnog duga i 14,5 miliona eura kamate, koja će biti otpisana ukoliko budu redovno plaćali rate.

Zakon o reprogramu stvorio je situaciju u kojoj država Crna Gora poreskim dužnicima daje kredit bez kamate na 5 godina, dok svoj budžet puni kreditima sa visokim kamatama. Zbog toga su  građani 2016. godine samo za kamate iz budžeta platili 76 miliona eur i 95 miliona 2017. To će se nastaviti, pa ćemo za naredne tri godine iz budžeta za kamate platiti ukupno 349 miliona eura, što znači da ćemo od 2016. do 2021. platiti 523 miliona EUR kamate.

Novinar: “Budžet svih građana, punimo tako, punimo tako što uzimamo kredite od domaćih ili stranih banaka sa veoma visokim kamatama, dok neke neuredne poreske obveznike beskamatno kreditiramo na 5 godina bez obezbjeđenja?”

Darko Radunović, ministar finansija: “Ja tu mogu Vama da postavim pitanje – mislite li Vi da je moguće od tih poreskih obveznika na drugi način naplatiti ta potraživanja?”

Novinar: “Da li su banke naplaćivale potraživanja od tih poreskih obveznika?”

Darko Radunović, ministar finansija: “Pa ja nisam siguran da jesu. Ja mislim da su u mnogo slučajeva imale i banke velike gubitke, ne znam konkretno za te poreske obveznike, ali nisam siguran, mislim da su i ti poreski obveznici dobijali prolongaciju odnosno reprogram, da su im produžavani krediti, negdje istom logikom su se ponašale i banke i država. S razlikom što su banke imale hipotekarno obezbeđenje cijelo vrijeme, a država to nije.”

Procjenitelj Milan Mirković, koji je bio član Komisije za naplatu duga imovinom, poslao nam je reagovanje povodom navoda koji su iznijeti u emisiji.

Reagovanje procjenitelja Milana Mirkovića:

“Kao dugogodišnjeg člana komisije Uprave za nekretnine, koja je radila procjene za državne organe, Ministarstvo finansija me angažovalo u Komisiji za naplatu poreskog duga imovinom.  Moj zadatak je bio da dam svoje mišljenje o procjenama koje su dostavljali poreski obveznici, a koje su radili drugi procjenitelji i u slučaju da se ne slažem sa dostavljenom procjenom uradim novu procjenu. U najvećem broju predmeta se nisam složio sa dostavljenom procjenom i svaka moja procjena je bila niža od dostavljene, čak i do 60%, što je rezultiralo smanjenjem vrijednosti  ponuđenih nepokretnosti, u korist budžeta i građana,  za skoro 5 miliona eura u 14 predmeta, odnosno oko 30 %.

Procjene za ovu potrebu sam radio kao što radim i za svakog drugog naručioca: profesionalno,  na osnovu definisanog zahtjeva i u skladu sa važećim standardima i dostupnim podacima. Sve iz mojih procjena je lako dokazivo i razumljivo kompetentnom korisniku, a nakon tačnog prezentovanja i zainteresovanoj javnosti.

Što se tiče mog učešća u emisiji, kao neko ko se profesionalno odnosi prema svom radu ocijenio sam da ne mogu dati tačne podatke u emisiji ovakvog formata koji podrazumjeva učestvovanje u emisiji bez pripreme i poznavanja pitanja. Izrazio sam spremnost da na sva pitanja, jasno i uz dokaze, odgovorim pisanim putem,  jer se radi o uskostručnoj temi,  o  mnostvu podataka i velikom broju procjena, koje su rađene prije 4 godine. To su podaci koje nijedan ozbiljan stručnjak ne saopštava napamet, već  isključivo studiozno pripremljene, sa punom odgovornošću prema profesiji i  javnosti.

Napominjem da sam uredniku serijala, u toku toku pripreme emisije,  uvijek odgovarao na pozive i davao tražene odgovore na sva postavljena pitanja.

Za sve moje navode postoje materijalni dokazi koji su stavljeni uredniku emisije na uvid.”

Redakcija Mehanizma nije prihvatila prijedlog da gospodin Mirković pisanim putem odgovara na pitanja zato što obrada teme zahtijeva razgovor sa brojnim potpitanjima koja bi zavisila od njegovih odgovora. Za televizijsku emisiju kao što je Mehanizam takav razgovor u pisanoj formi nije moguće napraviti. Osim toga, da smo pristali da gospodin Mirković odgovara u pisanoj formi to bi značilo da on ima povlašćen tretman u odnosu na sve ostale sagovornike u emisiji.

U serijalu poreski kraj – podatke iz procjena gospodina Mirkovića nijesmo okarakterisali  kao netačne, već smo ih koristili kao relevantan izvor informacija. Naš cilj je bio da pokažemo da u ovim postupcima Vlada nije trebalo da usvoji tržišnu vrijednost nekretnina zbog toga što se nije radilo o transakcijama na slobodnom tržištu, već je u pitanju naplata duga.

Istraživačko novinarstvo postoji da bi se razotkrile sistemske nepravde, koje se najčešće dešavaju u skladu sa zakonima koji otvaraju prostor za zloupotrebe.

Sistemske nepravde Mehanizam je obradiou dva serijala – „Obećana zemlja“ i „Poreski (k)raj“ i tako će biti u svakom narednom. Naš cilj nisu pojedinci, već sistem i zakoni za koje smatramo da mogu i moraju biti pravedniji – zato što – ukoliko zaustavite samo pojedinca, a pravila ostanu ista, rezultat toga je da drugi pojedincimogu da rade iste stvari, na isti način.