MVcPep5iP8A

To što neko godinama ne plaća porez državi i uvećava svoj dug, znači da je budžet svih građana oštećen, da nema dovoljno novca za izgradnju škola, vrtića, bolnica, puteva, isplatu penzija i svega ostalog što su obaveze države. Kako je došlo do situacije u kojoj rupe u državnom budžetu punimo uzimanjem kredita od banaka sa visokim kamatama, dok pojedini biznismeni državi duguju desetine miliona eura za porez, prikazuje emisija “Mehanizam” TVCG u serijalu Poreski (k)raj.

Prema istraživanju redakcije “Mehanizma”, do ove situacije je došlo zato što poreska uprava nije prinudno naplaćivala poreske dugove, iako je prema zakonu o poreskoj administraciji imala obavezu da to radi. Ali i zbog toga što je vlada usvajala podzakonske akte, tj Uredbe, kojima je praktično blokirala Poresku upravu da sprovodi taj zakon.

Od preko pola milijarde eura koliko iznosi poreski dug, država Crna Gora neće moći da naplati čak ni polovinu i to zahvaljujući odlukama i zakonima koje je su donosili predstavnici vlasti.  Dok su građani dužni da plaćaju sve račune i sve poreze, povlašćenim pojedincima institucije praktično opraštaju dugove.

Pored toga, firme koje ne plaćaju porez su u povlašćenom položaju u odnosu na one koji plaćaju porez. Prema zakonu, poslove za državu mogu da rade samo preduzećakoja nemaju poreski dug. Uprkos tome, istrazivanje je pokazalo da baš kompanije koje godinama duguju za porez dobijaju milione eura za javne radove koji su im plaćeni iz državnog budžeta. I nakon toga ponovo ne plate porez.

Šteta za budžet tako je veća iz dana u dan.

 


 

Transkript prvog dijela serijala Poreski (k)raj

  1. mart 2015, Milo Đukanović, bivši predsjednik Vlade:

“Poreski dug iznosi 420 miliona eura, od čega se oko 180 miliona odnosi na dug preduzeća u stečaju. “

  1. april 2016, Radoje Žugić, bivši ministar finansija:

„Čini mi se da smo končano objektivizirali i poreski dug i došli do objektivne cifre onoga što duguju pravna lica i preduzetnici u Crnoj Gori i to iznosi ukupno 194,8 miliona eura.“

  1. april 2015, Milan Lakićević, bivši direktor Poreske uprave:

“Poreski dug je 17.03.2015. godine iznosio 579,5 miliona eura.

  1. septembar 2016, Raško Konjević, bivši ministar finansija:

“Lako se biznisom baviti kada ne plaćate porez to može svako?“

Novinarka RTCG:

“A tako se biznisom bavi veliki broj preduzeća. Da je tako kaže podatak da poreski dug iznosi oko 777 miliona eura.”

Raško Konjević, bivši ministar finansija:

“Od čega je skoro 500 miliona nenaplativo.“

********

U Crnoj Gori 10 godina unazad poreski dug se nagomilavao, dok su uspješan biznis vodili oni koji su bili poreski dužnici. Sve ovo, prema istraživanju Mehanizma, nastalo je zato što Vlada i nadležni organi, nisu sprovodili zakon i donosili su odluke koje su išle u korist pojedinih biznismena, a ne u korist budžeta svih građana.

To, što neko godinama ne plaća porez državi i uvećava svoj dug, znači da je budžet svih građana oštećen, da nema dovoljno novca za izgradnju škola, vrtića, bolnica, puteva, isplatu penzija i svega ostalog što su obaveze države.

Prema našem istraživanju, do ove situacije je došlo zato što poreska uprava nije prinudno naplaćivala dugove, iako je prema zakonu o poreskoj administraciji imala obavezu da to radi. Ali i zbog toga što je Vlada usvajala podzakonske akte, tj. Uredbe, kojima je praktično blokirala Poresku upravu da sprovodi taj zakon.

Od preko pola milijarde eura koliko iznosi poreski dug, država Crna Gora neće moći da naplati čak ni polovinu i to zahvaljujući odlukama i zakonima koje je su donosili predstavnici vlasti.  Dok su gradjani dužni da plaćaju sve račune i sve poreze, povlašćenim pojedincima institucije praktično opraštaju dugove.

Pored toga, firme koje ne plaćaju porez su u povlašćenom položaju u odnosu na one koji porez plaćaju. Prema zakonu, poslove za državu mogu da rade samo preduzećakoja nemaju poreski dug. Uprkos tome naše istrazivanje je pokazalo da baškompanije koje godinama duguju za porez dobijaju milione eur za javne radove koji su im plaćeni iz državnog budžeta.I nakon toga ponovo ne plate porez.

Šteta za budžet tako je veća iz dana u dan.

Kako je došlo do situacije u kojoj rupe u državnom budžetu punimo uzimanjem kredita od banaka sa visokim kamatama, dok pojedini biznismeni državi duguju desetine miliona eura za porez, prikazaćemo u serijalu Poreski (k)raj.

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Ima jedno pravilo koje kaže – morate umrijet i platit porez.”

Pitanje novinara: “A to kod nas u Crnoj Gori nije tako?”

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “To u Crnoj Gori će biti tako.”

Budžet svake države, u najvećoj mjeri, puni se naplatom poreza. Porez treba da plaćaju svi, osim izuzetaka koji su definisani zakonom. Ako to ne funkcioniše, tj. ako je neko izuzet od plaćanja poreza mimo zakona, sistem se urušava i štetu na kraju plaćaju građani.

Državni budžet Crne Gore za 2017. godinu iznosi oko 2 milijarde eura. U uredjenim ekonomijama najveći dio budžeta puni se naplatom poreza. Međutim, u Crnoj Gori, zbog poreskih dugova budžetu nedostaju sredstva, pa je Vlada podigla kredite i tako zadužila sve građane za 450 miliona eura, samo za ovu godinu.

Poreski dug u Crnoj Gori na kraju 2016. godine iznosio je oko 560 miliona EUR. Od tih 560 miliona eura Vlada i Ministarstvo finansija su procijenili da se može naplatiti samo polovina.

Od 2013. javnosti su prezentovane crne liste poreskih dužnika. Analiza ovih lista koju je uradila redakcija Mehanizma pokazuje da je veliki broj dužnika neprekidno na ovim listama i da se po pravilu njihov dug uvećava.

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Poznato je, imamo jedan spisak poreskih dužnika, iznos duga o kojem se često govori, crna lista poreskih obveznika koja se objavljuje na toj crnoj listi imamo jednu, možemo da kažemo da je neki standardni, ustaljeni sastav na toj crnoj listi.”

Raško Konjević, ministar finansija u Vladi izbornog povjerenja: “Uzmite najveće poreske dužnike u CG. Pogledajte njihov dug 2009. godine. Gotovo nijedan, gotovo nijedan nije preko pola miliona eura, gotovo nijedan. Danas su ti dugovi od milion pa ćerajte do, pod navodnicima rečeno izvinjavam se na žargonu, do negdje deset jedanaest dvanaest ili 16 miliona eura.

Do ovoga je došlo zato što je Vlada, u više navrata, tolerisala neplaćanje poreza ili donosila uredbe kako bi dužnicima izašla u susret.

U ovom procesu korišćena su dva mehanizma:

Jedan je bio da se dužnicima omogući da plaćaju poreski dug na rate, a da istovremeno dobijaju višemilionske poslove od države, nakon čega ponovo nisu plaćali dug.

Drugi mehanizam je bio da porez plaćaju imovinom, tako što država na ime duga takoreći kupuje od dužnika poslovne prostore, stanove, podrume i garaže, a plaća ih skuplje nego što bi trebalo.

Pitanje novinara: “Zbog čega je javni interes da se jedan krovni zakon uredbama i zakonom o reprogramu koji je takav kakav je, praktično blokira?”

Darko Radunović, ministar finansija: “Pa znate kako, Vi znate ovu narodnu izreku – nužda zakon mijenja. Ja bih rekao da ovo jeste takva situacija, situacija u kojoj mi jednostavno smo morali napraviti ambijent u kojem ne samo novcem, nego na odložen rok i imovinom i svim drugim, ajde koliko je to zakon dozvoljavao manevarskim prostorima, pokrijemo odnosno stvorimo mogućnost da se naplati poreski dug.”

Prvi put 2013. godine država je biznismenima omogućila da porez plaćaju imovinom, mimo zakona o poreskoj administraciji i pravila po kojima su svi ostali građani plaćaju porez.

To je rađeno primjenom Uredbe o naplati duga imovinom, koju je usvojila Vlada Mila Đukanovića, dok je ministar finansija bio Radoje Žugić. Naše istraživanje pokazuje da je samo primjenom te uredbe, na načn koji je i Državna revizorska insituticja ocijenila kao problematičan, budžet svih građana oštećen za višemilionski iznos. Radoje Žugić odbio je snimanje razgovora za Mehanizam.

Pitanje novinara: “Da li državnom budžetu CG treba imovina ili novac?”

Darko Radunović, ministar finansija: “Nama treba  i imovina i novac, ali prvo novac, pa onda imovina.”

Pitanje novinara: “I kako se imovina pretvara u novac?”

Darko Radunović, ministar finansija: “Mi do sad, ja da znam, nismo tu imovinu, koju smo sticali pretvarali u novac, nego  smo uglavnom smještali organe državne uprave da funkcionišu u tim prostorima.”

Pored mogućnosti da dug plate imovinom, poreski dužnici u Crnoj Gori tokom prethodnih 10 godina od Vlade su dobijali šanse da dug plate na rate, zahvaljujući Uredbi o odloženom plaćanju poreza. Rezultati te uredbe su bili takvi da je Ustavni sud proglasio neustavnom, a Državna revizorska institucija ocijenila neefikasnom, jer dužnici, u najvećem broju slučajeva, nijesu redovno plaćali rate, dok se njihov dug  uglavnom uvećavao.

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Poreski dug u Crnoj Gori na kraju 2016.  godine je iznosio 567 miliona eura. Nažalost u zadnjih pet šest godina, počev od 2010. godine poreski dug je porastao za nekih 300 miliona. Na kraju 2010. godine je bio 290 miliona, a na kraju 2015. godine je iznosio 587 miliona eura.”

Konačno 2016. godine, Vlada je utvrdila da je od pola milijarde nagomilanog poreskog duga, samo njegovu polovinu možda moguće naplatiti, tj iznos od 230 miliona EUR, pa su odlučili da dužnicima daju još jednu šansu time što će u narednih 5 godina na 60 rata otplatiti svoj poreski dug. Zbog toga je usvojen Zakon o reprogramu koji je stupio na snagu početkom 2017. godine, iako poreski dug ekstremno raste od 2011. godine.

Raško Konjević, ministar finansija u Vladi izbornog povjerenja: “Može potpuno, da kažem, opravdano da se postavi pitanje zašto jedan takav zakon nije usvojen 2012. ili 2013. godine, zašto je čekao 2016. godinu, dakle potpuno legitimno pitanje.”

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Ovo je poslednja šansa.”

Pitanje novinara: “Poslednja šansa…”

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Poslednji krug u Monci! Jeste, nakon ovoga, to je to!”

Problem sa zakonom o reprogramu je činjenica da se „posljednja“ šansa i odloženo plaćanje ponovo daju onima koji dugove gomilaju od 2009. godine, a sa druge strane nema nikakvih čvrstih garancija da će tokom primjene ovog zakona dužnici redovno plaćati rate.

To dokazuje činjenica da su i tokom prethodnih gotovo 10 godina, ti isti dužnici imali mogućnost da dug plaćaju na rate, ali to nisu radili.

Direktor direktorata za poreski i carinski sistem u Ministarstvu finansija, Novo Radović posljednih 20 godina bavi se porezima.

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Ono što se postavlja pitanje, šta je bolje uraditi? Mislim da tu je postojala saglasnost i u Vladi i u Parlamentu i među poreskim obveznicima i u javnosti da obveznici ipak treba dati šansu.”

Pitanje novinara: “Po koji put im se daje šansa?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Po koji put sada…”

Pitanje novinara: “Evo, Vi ste dosta dugo tu i znate za uredbu o odloženom plaćanju poreza.”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Dobro, možda je više puta bilo to odloženo plaćanje.”

Zakonom o reprogramu omogućeno je onima koji državi duguju za porez da im se otpišu kamate na dug, koje su inače veoma visoke. Samo primjenom zakona o reprogramu biće otpisano preko 20 miliona eura kamate, pod uslovom da se osnovni dug naplati, za šta ne postoje čvrste garancije.

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Pomaganje jeste poreskom obvezniku da izađe iz krize, ali mu niko nije dao ništa. Nije dobio nikakav, ni grant, ni transfer ništa nije dobio…”

Pitanje novinara: “Kako nije, zar to nije beskamatni kredit?  Ako ja poslujem na tržištu i napravim neki promet i dio tog novca od prihoda treba da uplatim u budžet, ne ja ga zadržim za sebe, neko vrijeme i ja radim sa tim novcem, otvaram nove poslove… To je kredit i još bez kamate! Pogotovo ako to traje nekoliko godina i pogotovo ako je nekoliko miliona.”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Zavisi od države do države. Mi recimo imamo u našim propisima da se i na ta odlaganja obračunava kamata. Drugo je pitanje što je zakon o reprogramu dao mogućnost da onima koji uredno izmire glavni dug, da budu oslobođeni na kraju. Ali zakon je zakon, sve je to prošlo i Vladu i Parlament i javnu raspravu, prema tome, ja dalje ne bih komentarisao je li dobar ili nije dobar.”

Pitanje novinara: “Zašto ne biste, recite…”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Pa evo… Mislim da jeste dobar.”

Od 2013. do 2015. godine na čelu Poreske uprave bio je Milan Lakićević. Tokom njegovog mandata Poreska uprava je prvi put objavila objedinjene podatke o dugu. Takođe, u tom periodu je evidentiran i najveći dio poreskog duga, ali je 2015. prije isteka mandata, Lakićević podnio ostavku iz ličnih razloga. Naša redakcija je dogovorila snimanje intervjua sa Lakićevićem, ali se nekoliko dana prije snimanja predomislio i kazao nam da ne želi o tome da govori pred kamerama, uz napomenu da je svoj posao obavljao časno i u skladu sa zakonom.

Milan Lakićević, bivši direktor Poreske uprave: “Pošto u posljednje vrijeme brojne ličnosti i organizacije, raspravljaju o ovim problemima, ističući svoj patriotizam i dobre namjere, zaključujem sljedeće: Ko se za šta borio, vidi se po onome što je stekao. Ja sam spreman na to da se utvrđuje patriotizam svakog od nas pojedinačno.”

  1. godine, kada je formirana Vlada izbornog povjerenja, ministar finansija bio je Raško Konjević, kao predstavnik opozicije. U periodu od 6 mjeseci koliko je trajala ta Vlada, Konjević je inicirao da se uradi stvarni presjek stanja u vezi sa poreskim dugom, jer su do tada u javnosti kružile različite informacije o iznosima i svemu što se radilo povodom tog problema.

Raško Konjević, ministar finansija u Vladi izbornog povjerenja: “Dakle, ako vi dozvolite da neka kompanija 2009. godine ima poreski dug od recimo 100 ili 200 hiljada eura, a da 2016. ta kompanija ima poreski dug  od nekoliko miliona eura, da u tom vremenskom intervalu vi nemate nijedno sredstvo obezbjeđenja tog duga, onda je to zaista problem.”

Naše istraživanje pokazalo je da su dvadesetak najvećih poreskih dužnika godinama bile firme povezanih vlasnika koji su svoje bogatstvo stekli uglavnom radeći za državu, tokom privatizacija dobijali vrijednu imovinu, kršili ugovore sa državom praktično bez ikakvih sankcija i tako imali povlašćen tretman u sistemu.

Među najvećim poreskim dužnicima su i preduzeća koja su djelimično ili u potpunosti vlasništvo države ili lokalne samouprave.

U ovom serijalu, nećemo se baviti dugovima državnih kompanija zato što se u najvećem broju slučajeva radi o monopolističkim firmama, koje su jedine na tržištu bave određenim poslovima – kao što su Montenegro airlines, Rudnik uglja i Željeznički prevoz. Iako je problem dugova državnih kompanija skoro jednako važan, ono što država radi u privatnom sektoru, pomažući pojedinim firmama koje duguju za porez, dok druge uredno plaćaju porez, stvara nejednake uslove na tržištu I podstiče nelojalnu konkurenciju. Koliko je to ozbiljan problem pokazuje i činjenica da privatne firme, prema podacima sa crnih lista, državi duguju preko 100 miliona eura, a preko dvije trećine tog duga su nenaplaćeni PDV, porez na dobit, akcize i koncesije.

Kompanija Ave Marija Koljčević je građevinska firma čiji je osnivač i vlasnik bio Pjetar Koljčević, a njegov partner, čije se ime nije formalno nalazilo u državnom registru preduzeća, bio je Milorad Miki Ivanović.

Ave Marija Koljčević državi duguje 9 miliona EUR za porez. Firma se bavila prodajom keramike i izgradnjom stanova. Sadašnji vlasnik firme je Miloš Živaljević.

  1. godine imali su poreski dug od 868 hiljada eura. Već 2011 dugovali su preko 4 miliona eura. Kompanija je formalno bankrotirala, tek ove godine je uveden stečaj, a dug je narastao na 9 miliona i danas je praktično nenaplativ.

Pjetar Koljčević je svoj osnivački kapital vrijednosti od oko 700 hiljada eura besplatno prenio na Miloša Živaljevića 2011. godine. Koljčević je odbio snimanje razgovora za Mehanizam, uz obrazloženje da je od tog posla imao samo probleme, zbog čega se 2011. besplatno odrekao svog dijela i zarade u korist Milorada Ivanovića, kog je zastupao Miloš Živaljević. I Milorad Miki Ivanović, odbio je da razgovara sa novinarima naše redakcije, bez obrazloženja.

Pjetar Koljčević danas ima drugi biznis, bavi se stočarstvom. Proizvodi sir. Osim toga on je i član Opštinskog odbora DPS-a. 2011. godine osuđen je na 30 dana zatvora zato što je na predsjedničkim izborima 2008. godine, falsifikovao potpise glasača koji su tog dana nisu bili u Crnoj Gori. Kaznu nije izdržao, jer ga je pobjednik sa tih izbora,  Filip Vujanović, 2012. godine pomilovao.

Koljčević je prema presudi falsifikao i potpis Antona Stanaja, jednog od suvlasnika firme Rokšped, koja je takođe jedan od najvećih poreskih dužnika.

Ave Marija Koljčević izgradila je i prodala na stotine stanova širom države na najeksluzivnijim lokacijama u Podgorici i na primorju.

Mediji su ranije pisali da su se mnogi građani žalili zato što su kupovali stanove od Milorada Mikija Ivanovića čija je izgradnja kasnila po više godina ili nisu mogli da se upišu kao vlasnici.

Prema našem istraživanju najveći dio vrijedne imovine ove kompanije je pod hipotekama, rasprodat i zbog toga se poreski dug od 9 miliona EUR danas nema od čega naplatiti.

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Imate kompanija kao što je Ave Maria Koljčević šest sedam godina su u blokadi računa i naravno mi smo inicirali uvođenje stečaja. A ovo što je vrlo bitno je, da kad se stečajni postupak otvori, ako je to društvo zaduženo kod bankarskih institucija, to se kaže stručno, različit povjerilac i banka, vjerujte mi kad banka naplati svoj dio za radnike i sve ostale, za državu ostaje vrlo malo.”

Ave Marija Koljčević je pojedinačno najveći poreski dužnik iz privatnog sektora, ali naše istraživanje je pokazalo da se na listi dužnika nalaze povezane firme istih vlasnika koje su iz godine u godinu pravile dugove, pa neki od njih danas duguju i do 17 miliona eura.

Kako su na crnoj listi godinama jedni te isti dužnici, postavlja se pitanje zašto im država neprestano pomaže da izađu iz krize, iako se to uporno ne dešava?

Pitanje novinara: “Kakvu korist država Crna Gora ima od preduzeća koje ne plaća porez? Kakav je javni interes da mi održavamo u životu preduzeće koje recimo ne plaća porez?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Pa možemo li da ne bude baš crno bijelo, tako…Ovaj je platio država od njega ima korist. Ovaj nije platio…”

Pitanje novinara: “Da li Vi mislite da ti vlasnici kompanija koji imaju višemilionske poreske dugove su socijalni slučajevi?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Pa ne mogu se svrstati u socijalne slučajeve, malo je građana koji su socijalni slučajevi.”

Ko su najveći poreski dužnici, koji su dobili reprogram poreskog duga, prema podacima od oktobra, može se vidjetu u najluksuznijem kvartu u Podgorici, poslovnom centru grada, koji okružuje Rimski trg.

Prvu stambenu zgradu na ovom mjestu izgradila je firma Vektra, vlasnika Dragana Brkovića, čije su brojne kompanije ujedno i najdrastičniji primjeri vječitih poreskih dužnika i danas ukupno duguju skoro 17 miliona eura.

Privatizacijom bivših društvenih preduzeća stekao je stotine hiljada kvadrata vrijednog zemljišta i objekata širom Crne Gore. Za sobom je ostavio nekoliko kompanija u stečaju i prema bankama ima desetine miliona eura za kredite, zbog čega je javni izvršitelj krajem septembra donio rješenje da se zaplijeni vlasnički udio Dragana Brkovića u matičnoj firmi Vektra Montenegro.

Kada je  Brković privatizovao preduzeće Boka, Herceg Novi je ubrzo ostao bez nekoliko hotela. Dobio je pojedinačno najveći dio šumskog blaga Crne Gore i po tom osnovu duguje milione eura. Imao je privatnu avio kompaniju čije je usluge koristila Vlada Crne Gore, a iza nje je ostao poreski dug i otišla je u stečaj.

Prva zgrada do Vektre je objekat koji je gradila Atlas grupa, Duška Kneževića. Tokom privatizacije Knežević je stekao stotine hiljada kvadrata zemljišta na ekskluzivnim lokacijama širom zemlje po cijenama nižim od tržišnih. Njegovi saradnici uhapšeni su ove godine zbog sumnje da su prali novac, što je vlasnik Atlas grupe negirao.

Nekoliko kompanija iz Atlas grupe, od kojih su neke u stečaju na osnovu podataka Poreske uprave, prema državi Crnoj Gori napravile su poreski dug preko 3 miliona eura.

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: Mi smo evo, Atlas televizija je u stečaju. Imovina – nula. Bilo što što bi se moglo naplatiti – nula.”

Pitanje novinara: “Kako to?”

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Evo kako, nema, nema nikakve imovine.”

Pitanje novinara: “I to je nešto što je potpuno normalno u našem sistemu? Mislim česta pojava je li? Kako privrednik neki da se osjeća sigurno da će ako krene u neku avanturu i investiciju da može da naplati svoja potraživanja ako država ne može?” 

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Država će moći.”

Pitanje novinara: “Kako od nekog ako ima nula?”

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Pa ne, ovo govorim za ovaj period koji je ispred nas. Nećemo dozvoliti da se poreski dug akumulira. Tekuće obaveze se moraju plaćat.”

Na ovom mjestu nalaze se i zgrade koje je gradila Cijevna Komerc, jedna od najvećih građevinskih kompanija u državi, čiji je vlasnik Danilo Petrović. Godinama je radila velike projekte, pogotovo za Glavni grad, tokom mandata bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše.

Danilo Petrović ima i kompaniju Cijevna commerce, takođe u reprogramu. Povezan je i sa hotelom Premier, koji takođe ima dug za porez.

  1. godine Cijevna komerc je dugovala za porez samo 106 eura. Sa svim povezanim kompanijama, prema dostupnim podacima Petrović danas za porez duguje preko 2 miliona eura, iako je od 2009. godine više od 10 puta dobijao mogućnost da dug plati na rate. I 2014. godine dio duga od milion i 400 hiljada platio je imovinom.

Cijevna komerc je angažovana na izgradnji autoputa, a vrijednost ugovora krije se od javnosti.

Preko puta hotela Premier, nalazi se zgrada koju je gradila Normal company, vlasnika Žarka Burića, koji je privatizovao najbolje hotele u Podgorici. Burićeve firme tek od 2016. pojavljuju se na crnim listama i danas duguju ukupno oko 700 hiljada eura.

U ovom kvartu je i zgrada Maksim koju je gradila kompanija Zetagradnja, vlasnika Blagote Radovića. Zetagradnja je inače na bijeloj listi poreskih obveznika, ali je u jednom trenutku nagomilala dug na 1,3 miliona eura i platila ga imovinom.

Ovo nisu jedini ni najveći poreski dužnici iz privatnog sektora. U skladu sa dostupnim podacima Poreske uprave, naša redakcija je izračunala ukupne dugove kompanija povezanih vlasnika, koje su i dalje aktivne ili su nagomilale poreski dug i otišle u stečaj:

Mercur iz Budve, vlasnika Milana Mrvaljevića sa 5 kompanija dostigao je poreski dug od 8 miliona i 700 hiljada eura.

Tehnoput, Saše Aćimića, duguje preko 3 miliona eura, a u jednom trenutku dug je bio preko 4 miliona eura.

Rokšped, i firme u kojima su lica povezana sa vlasnicima kompanije Rokšped, od kojih su neke i dalje aktivne ili u stečaju, prema dostupnim podacima iz Poreske uprave, napravili su dug od preko tri miliona eura. Rokšped je u vlasništvu porodice Stanaj.

Family shop iz Bara, vodi se na ime Branke Otašević, a osnivač firme bio je Džemal Babačić, osuđen za poresku utaju, duguje oko 2 i po miliona eura.

Old town invest, u vlasništvu Milana Zindovića, Danila Mićovića i Andree Mićunović, ćerke biznismena Branislava Mićunovića, državi Crnoj Gori duguje duguje skoro 2 i po miliona eura.

Vuk Petrol, iz Kotora, vodi se na ime Marije Vukšić, takođe duguje 2 i po miliona eura.

Fab live, vlasnika Jovana Popovića iz Podgorice, ima dug od preko 2 miliona eura.

Pekara Inpek, vlasnika Radivoja Bakića, duguje takođe preko 2 miliona eura.

Keka iz Bara, vlasnika Milorada Vukčevića, sa svoje tri kompanije, od kojih je u dvije nedavno pokrenut stečaj, duguje milion i 800 hiljada eura.

Farbika namještaja Mi rai u stečaju, bila je u vlasništvu Branka Mićkovića i ostavila poreski dug od preko milion i 200 hiljada eura, dok njegova nova firma, Javorak MB, u kojoj je suvlasnik sa  Dragoljubom Nenezićem, duguje preko 200 hiljada eura.

Montenegro Royal Manadžment, Vladimira Đukića i Valerija Ramazanova, duguje milion i 300 hiljada eura za porez.

Sotto la Collina, vlasnika Vladimira Popovića iz Podgorice, duguje preko milion eura.

Kompanija Nivel, Vladimira Đurovića, duguje oko 800 hiljada eura.

Meastral inženjering, koji je bio u vlasništvu budvanskog biznismena, Blaža Dedića, koji je bio pod istragom zbog pranja novca za Darka Šarića, duguje državi preko 700 hiljada eura.

Na crnim listama Poreske uprave nalaze se još desetine privatnih preduzeća koje duguju stotine hiljada eura pojedinačno i to godinama unazad, uprkos tome što je nekima od njih država na razne načine pomagala.

Kompanije, poput MMK Standarda, Ibona, Marteksa i Eurofonda, nestale su sa crne liste zahvaljujući tome što im je država naplatila dug imovinom ili oprostila kamate.

Osim toga mnoge kompanije koje su godinama bile u stečaju izbrisane su iz registra, a dug nije naplaćen.

Sve ovo pokazuje koliko je slab mehanizam naplate poreza u Crnoj Gori, zbog čega pojedincima polazi za rukom da prilično jednostavno i bez posljedica izigraju jedan od ključnih sistema države – poreski sitem. Za ovakvo stanje nisu odgovorni vlasnici privatnih kompanija jer su oni samo koristili to što su im predstavnici vlasti omogućili da rade.

Dok je država gotovo 10 godina osmišljavala razne povoljnosti za poreske dužnike i time dozvoljavala da dug naraste do pola milijarde eura, državnom budžetu je nedostajalo novca. Zbog toga je Vlada uzimala kredite od po nekoliko stotina miliona eura sa visokim kamatama, što je dovelo do toga da su građani dužni domaćim i stranim bankama 3 milijarde eura, a prema optimističnim projekcijama Vlade – dug će do 2019. godine narasti na 3 i po milijarde eura.

To znači, da dok se država zadužuje, privrednici dobijaju mogućnost da odlažu poreske dugove, što nije ništa drugačije nego da su dobili najpovljnije kredite, o trošku svih građana.

Pitanje novinara: “Kakav je javni interes od toga da građani svojim novcem kreditiraju kompanije koje godinama državi duguju za porez, a uz to nakon svih tih vrsta pomoći, one i dalje budu poreski dužnici?”

Darko Radunović, ministar finansija: “Pa to je najveći problem, to što ste rekli na kraju, što oni i dalje su ostali kao poreski dužnici, a to bi trebalo da se u jednom trenutku završi. Vi uložite neki trud da ta kompanija stane na noge, da u nekom roku izmiri svoje obaveze i trebalo bi onda da stvori i pretpostavke da bude redovan u izmirenju obaveza poreza.”

Ministar finansija, Darko Radunović, obavlja tu funkciju od novembra 2016. godine. Prije toga bio je u bankarskom sektoru kao direktor Jugobanke, Euromarket, NLB i Prve banke. U razgovoru za Mehanizam, Radunović kaže da država nije imala poslovni pristup u vođenju finansija kao što su  imale privatne banke. Naše istraživanje pokazalo je da u crnogorskom sistemu privatne banke po pravilu, naplaćuju dugove prije države.

Pitanje novinara: “Da li mislite da je to na neki način favorizovanje banaka i nekih drugih dobavljača u odnosu na državu Crnu Goru i da bi se to moglo smatrati praktično izdajom nekih nacionalnih interesa u poreskoj politici?” 

Darko Radunović, ministar finansija: “Dobro to su krupne riječi, izdaja…”

Pitanje novinara: “Pa ako banka ima primat nad državom…”

Darko Radunović, ministar finansija: “Država se u suštini zadnja naplaćuje. Tako da sistem treba uređivati i sigurno ima nekih svojih slabosti. Po pitanju nekog favorizovanja banaka ja mislim da to favorizovanje ne postoji nego jednostavno država se ponašala ne unoseći biznis komponente u svoje odluke. Ja to srijećem stalno i mene to moram da kažem dosta onako neobično, posebno onako u početku bilo…”

Pitanje novinara: “Kako to može da se dešava da recimo banke imaju prednost u odnosu na državu?”

Raško Konjević, ministar finansija u Vladi izbornog povjerenja: “Jednostavno, zato što vi imate tzv. hipoteke  prvog i narednih redova. Šta to znači? To znači u trenutku kada bi došlo do naplate nekog duga, tom imovinom, prvo se naplaćuje onaj ko je hipotekovao tu imovinu prvi. Dakle u ovom slučaju naplatiće se banka, ako ostane sredstava kad se naplati taj dug onda bi se naplatio onaj ko je stavio hipoteku drugoga reda. Dakle kad ste drugi ili treći red to je već vrlo mala šansa da se može naplatiti taj dug.”

Pitanje novinara: “Ali kakav je to sistem onda koji je tako, da li je to nešto…”

Raško Konjević, ministar finansija u Vladi izbornog povjerenja: “Neefikasan i neodgovoran.”

Tolerisanje neplaćanja poreza, predstavnici vlasti najčešće pravdaju očuvanjem radnih mjesta i obrazloženjem da su porezi i doprinosi na zarade veoma visoki. Međutim takva opravdanja, posebno u privatnom sektoru, prema našem istraživanju, neprihvatljiva su za tolerisanje dugova. Naime, poreski dužnici godinama uglavnom smanjuju broj zaposlenih, isplaćuju im minimalne zarade i ostatak daju na ruke, a neki od njih uopšte i ne plaćaju radnike.

Darko Radunović, ministar finansija: “Svi oni govore o nekoj… Svi oni i ja sa njima, govore o socijalnoj pravdi, o tome da ne smijemo nekoga ostaviti bez posla, neka primi platu, pa ne mora uplatiti doprinose, jednostavno Vi to imate prisutno, potpuno u Crnoj Gori.”

Pitanje novinara: “A je li to logično i opravdano i je li to javni interes da se tako razmišlja?”

Darko Radunović, ministar finansija: “To nije logično i to ne bi trebalo da se dešava i mi to moramo mijenjati, to se mora mijenjati, apsolutno, ja sam tu sasvim saglasan, ali te promjene treba lagano raditi, ne možete Vi to naglo da odradite.”

Pitanje novinara: “A kad kažete lagano…”

Darko Radunović, ministar finansija: “Jer ćete izazvati otpuštanje ogromnog broja radnika.”

Pitanje novinara: “Ali kako će firme koje ne mogu da plaćaju porez uopšte plaćati radnike. Ako je po zakonu propisano da svako mora da plaća porez, kako će neko da posluje ako ne može da plaća porez?”

Darko Radunović, ministar finansija: “Pa ja negdje mislim da ove kompanije sad koje su ušle u ovaj program, govorim o ovih 5 hiljada i petsto. Ja doista mislim da one mogu sad da servisiraju i poreske obaveze na odložen rok i da dijele plate. Ne znam, jer pretpostavljam da plaćaju minimalne plate sa najmanjim doprinosima.”

Novo Radović iz Ministarstva finansija tvrdi da je najveći dio duga nastao upravo zbog poreza i doprinosa na zarade i da je država zbog radnih mjesta tolerisala taj dug. Sa druge strane, za doprinose i poreze na zarade najviše duguju državne firme, ali kada je riječ o privatnim kompanijama na crnoj listi, vidi se da je to samo trećina njihovog duga, dok za  PDV, koncesije i porez na dobit duguju preko 70 miliona EUR.

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Ali poreski dug je nastao najviše za poreze i doprinose – po osnovu poreza i doprinosa na plate.”

Pitanje novinara: “Nisu svi poreski dužnici. Ima neko i da uredno plaća poreze. Dakle postoje kompanije u Crnoj Gori koje uredno plaćaju poreze.”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Jeste.”

Pitanje novinara: “Zar nam nije u interesu da te kompanije postoje? Kakav nam je interes da postoje kompanije koje ne plaćaju porez?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Pa nije nam interes neplaćanje poreza. A interes je da postoje što više kompanija i što više zaposlenih u tim kompanijama.”

Pitanje novinara: “A zar nije interes da postoji kompanija koja će plaćati poreze i plaćati radnike? Zašto bismo održavali u životu kompanije koje nit’ plaćaju radnike nit’ plaćaju poreze? A vlasnici imaju veliku ličnu imovinu?”

Novo Radović, Generalni direktor Direktorata za poreski i carinski sistem: “Ako bih tako i ja rekao to bi ipak bilo malo isključivo. Od poreskih obveznika se traži da prijavljuju poreske obaveze, da plaćaju poreske obaveze. Nekako čini mi se dosta ljudi je zato da se plati porez, samo da ga neko drugi plati.”

Za isplatu penzija gotovo svake godine, fondu PIO nedostaje trećina novca koji mora da dobije iz državnog budžeta. A tako ne bi trebalo da bude jer su penzije nešto što je već zarađeno i uplaćeno u budžet. Međutim, u Crnoj Gori je deficit fonda PIO u jednom trenutku iznosio čak 160 miliona eura, što je 42 odsto budžeta za penzije. Takav sistem je neodrživ i postavlja se pitanje da li će zaposleni koji danas rade ikada dobiti zarađene penzije.Problem sa neplaćanjem poreza i doprinosa na zarade na više načina ugrožava stabilnost države. Prije svega zdravstveni sistem koji se od toga finansira, ali i isplatu penzija.

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: Takođe struktura poreskog duga nam ukazuje, taj podatak nisam kazao, da je 325 miliona dug za porez na doprinose. I to samo nije problem države, nego je problem ljudi koji treba da pođu u penziju kad steknu pravo.”

Pored mogućnosti da država iz budžeta svih građana plaća povezivanje radnog staža, koje nisu platili poslodavci, problem sa neplaćanjem poreza i doprinosa na zarade, na više način ugrožava stabilnost države. Prije svega, zdravstveni sistem, koji se od toga finansira.

Miomir M. Mugoša, direktor Poreske uprave: “Hoću da Vam kažem koliko je teško nešto što si naslijedio i svi znamo da je to nešto što je moglo da se… Zamislite što smo mi mogli da napravimo za 300 miliona u ovoj državi, ovih koje nećemo naplatit? Trista miliona – mogli smo napravit 20 bolnica, 20 škola…”

U narednim epizodama serijala Poreski kraj prikazaćemo najdrastičnije primjere mehanizama zlouptrebe u poreskom sistemu Crne Gore zbog kojih je državni budžet ostao uskraćen za stotine miliona eura.